Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-901/07 (J. P.)
Odluka donesena 14. 10. 2009.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-901/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine, u predmetu broj AP-901/07, rješavajući apelaciju Jadranke Papac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jadranke Papac, podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-
1417/05 od 17. januara 2007. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Jadranka Papac (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Hajran Zeba, advokat iz Sarajeva, podnijela je 26. marta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-1417/05 od 17. januara 2007. godine. Takođe, zatražila je da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će se naložiti njeno vraćanje na poslove i radne zadatke koji odgovaraju njenoj stručnoj spremi, isplatu doprinosa za PIO za sporni period, kao i isplatu iznosa od 500,00 KM godišnje na ime naknade nematerijalne štete, počev od dana podnošenja tužbe. Apelantica je 25. juna 2008. godine dopunila apelaciju.
2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj PR-881/04 od 3. marta 2005. godine, poništeno je rješenje tuženog „Jadroagent-SHIPPING“ DOO Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) broj 5/98 od 4. februara 1998. godine o prestanku radnog odnosa apelantici, pa je tuženi obavezan da vrati apelanticu na poslove i radne zadatke i rasporedi je shodno njenoj stručnoj spremi, te da joj isplati neisplaćene plate za period od 1. maja 1996. godine do 31. oktobra 2003. godine u iznosu od 48.070,43 KM, sa zakonskim zateznim kamatama, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.170,19 KM. Apelantica je odbijena sa viškom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa naknade plate, dok se u pogledu njenog zahtjeva za uplatu doprinosa za PIO i zdravstveno osiguranje za period od 1. jula 1992. godine do 1. oktobra 2003. godine, sud oglasio apsolutno nenadležnim za postupanje, u tom dijelu ukinuo sve provedene parnične radnje i odbacio tužbu.
3. Odlučujući po žalbi tuženog, podnesenoj protiv Presude Općinskog suda broj PR-881/04 od 3. marta 2005. godine, Kantonalni sud je donio Presudu broj Gž-1417/05 od 17. januara 2007. godine, kojom je djelimično uvažio žalbu, preinačio prvostepenu presudu u djelu u kojem je tuženi obavezan da apelanticu vrati na poslove i radne zadatke i rasporedi je shodno njenoj stručnoj spremi, te da joj isplati neisplaćene plate u iznosu od 48.070,43 KM, tako što je apelantici uspostavio radno-pravni status za period od 1. maja 1996. godine do 5. maja 2000. godine i obavezao tuženog da joj isplati iznos od 6.241,00 KM na ime novčane naknade, sa zakonskom zateznom kamatom od 10. oktobra 1999. godine pa do isplate, dok je u preostalom djelu koji se odnosi na poništenje rješenja tuženog broj 5/98 od 4. februara 1998. godine, kao i u odbijajućem dijelu, odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu, dok je u nepobijanom dijelu presuda ostala neizmjenjena, a tuženi je obavezan da apelantici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.551,00 KM.
4. Apelantica je 19. marta 2007. godine izjavila reviziju protiv Presude Kantonalnog suda broj Gž-1417/05 od 17. januara 2007. godine. Prema stanju spisa, Vrhovni sud je Rješenjem broj 070-0-
Rev-07-000975 od 14. avgusta 2007. godine, uvažio reviziju, ukinuo osporenu presudu i predmet vratio Kantonalnom sudu na ponovno suđenje, a Kantonalni sud je u ponovnom postupku donio Presudu broj 009-0-Gž-07-002290 od 8. maja 2008. godine, protiv koje je apelantica 6. juna 2008. godine izjavila reviziju, i postupak po reviziji je u toku .
5. Apelantica smatra da je osporenom odlukom povrijeđeno njeno pravo pravo na rad i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: 1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. U vezi sa tim, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak o predmetu apelacije u toku pred Vrhovnim sudom, koji još nije donio odluku o reviziji.
8. U vezi sa tim, Ustavni sud podsjeća da član 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine(«Službene novine Federacije BiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi: «Član 237. (1)Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude. (2)Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3)Izuzetno, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»
9. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelantica dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelantica odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelantice je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. Obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da je, u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelantica ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužna na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelanticnog prijedloga za donošenje privremene mjere.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović