Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1238/07 (G. K.)
Odluka donesena 14. 10. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Tužba
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1238/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine, u predmetu broj AP 1238/07, rješavajući apelaciju Gordane Karabegović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gordane Karabegović podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj Rsž-62/05 od 23. marta 2007. godine i rješenja Općinskog suda u Bihaću, broj Rs-
992/02 od 29. novembra 2004. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Gordana Karabegović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća, koju zastupa Merhunisa Dedić, advokatica iz Bihaća, podnijela je 28. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Rsž-62/05 od 23. marta 2007. godine i rješenja Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj Rs-992/02 od 29. novembra 2004. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj PR-171/01 od 10. septembra 2001. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj RSŽ-280/2001 od 23. aprila 2002. godine, u postupku koji je apelantica pokrenula protiv tužene D.D. „Bira“ Bihać (u daljnjem tekstu: tužena) radi isplate, tužena je obavezana da apelantici na ime naknade za čekanje isplati 380 KM zaključno sa 31. januarom 2001. godine pa do konačne isplate, i troškove postupke od 180 KM, sve to u roku od 8 dana od dana pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja, dok je s višak tužbenog zahtjeva apelantice za isplatu naknade za čekanje odbijen kao neosnovan.
3. Rješenjem Općinskog suda, broj Rs-992/02 od 29. novembra 2004. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj Rsž-62/05 od 23. marta 2007. godine, odbaačena je tužba apelantice koju je podnijela protiv tužene D.D. „Bira“ Bihać radi isplate duga. Općinski sud je obrazložio da je nakon uvida u tužbu i navode iz postavljenog tužbenog zahtjeva, te presudu ovog suda, broj PR-171/01 od 10. septembra 2001. godine, i rješenje Kantonalnog suda, broj RSŽ-
280/2001 od 23. aprila 2002. godine, utvrđeno da se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari iz razloga što je između istih stranaka i istog činjeničnog i pravnog osnova o tužbenom zahtjevu apelantice odlučeno pravomoćnom presudom ovog suda, broj PR-171/01 od 10. septembra 2001. godine, te da je ovaj sud imao tužbu apelantice odbaciti u skladu sa članom 67. stav 4. Zakona o parničnom postupku.
4. Apelantica se žali da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
6. Ustavni sud zapaža da se apelantica žali na odluke redovnih sudova kojima je odbačena njena tužba za isplatu duga, jer se radi o presuđenoj stvari.
7. S tim u vezi, Ustavni sud će kao prvo utvrditi da li je u konkretnom slučaju primjenjiv član 6. Evropske konvencije. Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji smatra da se ključno pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjljiv ili ne, sastoji u odgovoru na sljedeće pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenjljivim.
8. Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava koju Ustavni sud podržava (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP-1887/06 od 6. marta 2007. godine dostupna na www.ustavnisud.ba), u konkretnom slučaju Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» procedure odlučivanja o dopustivosti zahtjeva za preinačenje tužbe, bila odlučujuća za utvrđivanje apelantičinih građanskih prava i obaveza.
9. Ustavni sud podsjeća da se u predmetnom postupku utvrđivala procesna dopustivost tužbe. Prema odredbama člana 196. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine F BiH», br. 53/03), sud pazi po službenoj dužnosti tokom cijelog postupka je li stvar pravomoćno presuđena, te ako se utvrdi da su se stekli zakonski uslovi koji predmetnu tužbu čine nedopustivom, odnosno ako postoji identitet stranaka, zahtjeva i činjeničnog stanja, tužba se odbacuje bez upuštanja u meritorno raspravljanje tužbenog zahtjeva. S obzirom na navedeno, Ustavni sud konstatuje da se se u predmetnom postupku pred redovnim sudovima na dvije sudske instance, u kom su donijeta osporena rješenja, nije odlučivalo o bilo kakvom apelantičinom građanskom pravu ili obavezi, budući da je u tom postupku utvrđeno da je predmetna tužba nedopustiva, jer je o istom pitanju koje je bilo predmet apelantičinog tužbenog zahtjeva, već pravosnažno presuđeno. U predmetnom postupku je utvrđeno da je o apelantičinim građanskim pravima i obavezama koja su sadržana u njenom tužbenom zahtjevu, konačno odlučeno pravosnažnom presudom Općinskog suda, broj PR-171/01 od 10. septembra 2001. godine. Prema tome, ishod procedure u kojoj su donijeta pobijana rješenja nije bio odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelantice. Stoga, pitanje pravičnosti predmetnog postupka ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkopatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
10. Budući da je Ustavni sud već zaključio da se predmetni postupak nije ticao određivanja apelantičinih građanskih prava i obaveza, s obzirom da je apelantičina tužba odbačena kao nedopuštena, jer je o istom pitanju već pravosnažno presuđeno, slijedi da se, apelantičini navodi u vezi povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju također, odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović