Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-141/09 (T.I.)

Odluka donesena 14. 10. 2009.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-141/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine, u predmetu broj AP-141/09, rješavajući apelaciju T.I., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja

1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija T.I. podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj U-2177/05 od 26. novembra 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. T.I. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, podnijela je 19. januara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj U-2177/05 od 26. novembra 2008. godine.

2. Uprava za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) je Zaključkom broj 23/1-372-483/99 od 4. februara 2003. godine, obustavila postupak pokrenut po zahtjevu M.I. za vraćanje u posjed stana u ulici Džidžikovac broj 11/pr, u Sarajevu, s obzirom da je u toku postupka utvrđeno da je M.I. umrla.

3. Rješenjem Uprave broj 23/1-372-483/99 od 25. oktobra 2004. godine, potvrđenim Rješenjem Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 27/02-23-

3748/04 od 22. decembra 2004. godine, odbijen je apelanticin prijedlog za obnovu postupka okončanog Zaključkom Uprave broj 23/1-372-483/99 od 4. februara 2003. godine, uz obrazloženje da je u postupku neosporno utvrđeno da apelantica na dan 30. aprila 1992. godine nije bila član porodičnog domaćinstva svoje bake M.I., već član porodičnog domaćinstva svoje majke N.I.

4. Apelantica je podnijela tužbu protiv Rješenja Ministarstva broj 27/02-23-3748/04 od 22. decembra 2004. godine, koju je Kantonalni sud odbio Presudom broj U-2177/05 od 26. novembra 2008. godine, uz konstataciju da su osporeno i prvostepeno rješenje doneseni na pravilan i zakonit način.

5. Apelantica se žali da je osporenom odlukom povrijeđeno njeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz iz člana II/3.f Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na brak i zasnivanje porodice iz člana II/3.j) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 12. Evropske Konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na obrazovanje iz člana II/3.l) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana 2. Protokola broj 4. uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud primjećuje da se apelantica žali na presudu Kantonalnog suda, koja je donesena u postupku u kojem su Uprava, Ministarstvo i Kantonalni sud odlučivali o njenom prijedlogu za obnovu postupka okončanog Zaključkom Uprave broj 23/1-372-483/99 od 4. februara 2003. godine. Ustavni sud smatra da je prvo potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelantice u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak «ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta». Analogno iznesenom stavu, Ustavni sud zaključuje da u postupku povodom prijedloga za obnovu predmetnog upravnog postupka nisu određivana građanska prava i obaveze apelantice. U ovom postupku odlučivalo se samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje, odnosno ponovno odlučivanje o zahtjevu za povrat stana, ili ne.

8. Ustavni sud smatra da se u postupku koji je okončan pobijanom presudom Kantonalnog suda broj U-2177/05 od 26. novembra 2008. godine, a koji se vodio po prijedlogu apelantice za ponavljanje postupka okončanog zaključkom Uprave broj 23/1-372-483/99 od 4. februara 2003. godine, odlučivalo se isključivo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje navedenog postupka. Iz navedenog proizilazi da se u tom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantice u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa se, shodno tome, apelantica ne može pozivati na povrede prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pošto je takva apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Apelantica smatra da je zbog odbijanja prijedloga za ponavljanje postupka povrijeđeno njeno pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, Ustavni sud ponovo ukazuje da apelantica pobija presudu Kantonalnog suda, donesenu u postupku po prijedlogu za ponavljanje upravnog postupka, u kojem se odlučivalo se isključivo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje navedenog postupka. Takođe, Ustavni sud je već zaključio da se postupak povodom prijedloga za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije ticao određivanja građanskih prava i obaveza apelantice, pa se stoga navodi u vezi sa povredom prava iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Pored toga, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o apelanticinim pravima iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, II/3.f Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, člana II/3.j) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 12. Evropske Konvencije, iz člana II/3.l) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te iz člana 2. Protokola broj 4. uz Evropsku konvenciju, pa slijedi da je predmetna apelacija i u odnosu na navodne tih prava ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-141/09 (T.I.) | Sudska praksa | Aktio