Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-15/09 (D. B., S.B., D. B. i S. B.)

Odluka donesena 14. 10. 2009.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-15/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine, u predmetu broj AP-15/09, rješavajući apelaciju Dejane Borjanić i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dejane Borjanić, S.B., Dragane Borjanić i Snježane Borjanić podnesena protiv presude Osnovnog suda u Kotor Varošu, broj: 073-0-K-06-000 221 od 3. jula 2008. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Dejana Borjanić, S.B., Dragana Borjanić i Snježana Borjanić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Kotor Varoši, koje zastupa Branislav A. Rakić, advokat iz Banjaluke, podnijeli su 31. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Osnovnog suda u Kotor Varošu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 073-0-K-06-000 221 od 3. jula 2008. godine.

2. Osnovni sud je 3. jula 2008. godine donio presudu broj 073-0-K-06-000 221 kojom se M.Č. i L.B. oslobađaju od optužbe da su počinili krivično djelo izazivanje opšte opsanosti iz člana 402. stav 6. a u vezi sa članom 402/4. i člana 402/1. Krivičnog zakona Republike Srpske. Stavom dva dispozitiva troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda. Stavom tri dispozitiva apelanti se sa postavljenim imovinsko-pravnim zahtjevom za naknadu štete upućuju se na redovnu građansku parnicu.

3. Uvidom u apelaciju konstatovano je da je Okružni tužilac Banjaluka (u daljnjem tekstu: Okružni tužilac) izjavio žalbu i spis je upućen Okružnom sudu u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) 16. decembra 2008. godine.

4. Apelanti navode da su donošenjem osporene presude Osnovnog suda ostali uskraćeni da znaju kako, na koji način i od čega je umro njihov srodnik. Takođe, da je malodobni apelant S.B. ostao uskraćen za nadokandu na ime rente za izgubljeno izdržavanje, na koju bi imao pravo da su odgovorni za smrt njegovog oca osuđeni, a ostali apelanti uskraćeni za naknadu štete na ime duševnog bola, te na ime troškova za izgradnju nadgrobnog spomenika. Nadalje, apelanti smatraju da u konkretnom slučaju nije proveden efikasan postupak i istraga, te nije ostvarena pozitivna obaveza vlasti da provede istragu o smrti. Iz svega navedenog proizilazi da se apelanti žale da im je povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na naknadu za pogrešnu presudu iz člana 3. Protokola broj 7. uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;“

6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. U konkretnom slučaju Okružni tužilac je izjavio žalbu na presudu Osnovnog suda, broj 073-0-K-06-000 221 od 3. jula 2008. godine. S obzirom da je postupak pred Okružnim sudom u toku, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija preuranjena.

7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-15/09 (D. B., S.B., D. B. i S. B.) | Sudska praksa | Aktio