Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1559/07 (M. L.)
Odluka donesena 14. 10. 2009.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1559/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine, u predmetu broj AP-1559/07, rješavajući apelaciju Miladina Lončara, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Miladina Lončara podnesena protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 014-0-U-06-000 195 od 2. aprila 2007. godine, Rješenja Fonda PIO Republike Srpske-Odjeljenja za rješavanje o pravima iz penzijsko invalidskog osiguranja u drugom stepenu Banja Luka broj 1088439963 od 18. oktobra 2006. godine i Rješenja Fonda PIO Republike Srpske-filijala Istočno Sarajevo broj 1088439963 od 7. juna 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Miladin Lončar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Višegrada, podnio je 30. maja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 014-0-U-06-000 195 od 2. aprila 2007. godine, Rješenja Fonda PIO Republike Srpske-Odjeljenja za rješavanje o pravima iz penzijsko invalidskog osiguranja u drugom stepenu Banja Luka (u daljnjem tekstu: Fond PIO) broj 1088439963 od 18. oktobra 2006. godine i Rješenja Fonda PIO Republike Srpske-filijala Istočno Sarajevo (u daljnjem tekstu: Filijala) broj 1088439963 od 7. juna 2006. godine.
2. Iz dokumentacije iz spisa predmeta proizilazi da je Rješenjem Filijale broj 1088439963 od 7. juna 2006. godine, potvrđenim Rješenjem Fonda PIO broj 1088439963 od 18. oktobra 2006. godine, odbijen apelantov zahtjev za ponavljanje postupka okončanog Rješenjem Fonda PIO od 1. oktobra 2002. godine, a kojim je apelantu određen novi iznos starosne penzije počev od 1. oktobra 2002. godine.
3. Apelant je podnio tužbu protiv Rješenja Fonda PIO broj 1088439963 od 18. oktobra 2006. godine, koju je Okružni sud Presudom broj 014-0-U-06-000 195 od 2. aprila 2007. godine, odbio kao neosnovanu.
4. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ustavni sud prvo treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine). Shodno tome, nema uslova da se predmetna apelacija dalje razmatra u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, s obzirom da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv, a član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u ovom smislu ne pruža šire garancije.
7. Takođe, apelant smatra da je zbog odbijanja prijedloga za ponavljanje postupka povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, Ustavni sud ukazuje da apelant pobija odluke koje su donesene u postupku po prijedlogu za ponavljanje upravnog postupka, u kojem se odlučivalo isključivo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje navedenog postupka. Takođe, Ustavni sud je već zaključio da se postupak povodom prijedloga za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije ticao određivanja građanskih prava i obaveza apelanta, pa se stoga navodi u vezi sa povredom prava iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović