Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-159/09 («VOKEL» d.o.o)
Odluka donesena 14. 10. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-159/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine, u predmetu broj AP 159/09, rješavajući apelaciju «VOKEL» d.o.o, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «VOKEL» d.o.o. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev—07-000764 od 23. oktobra 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. «VOKEL» d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Posušja, kojeg zastupa Častimir Mandarić, advokat iz Mostara, podnio je 19. januara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev—07-000764 od 23. oktobra 2008. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 064-0-
Ps-06-000031 od 20. oktobra 2006. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 008-0-Pž-07-000004 od 6. februara 2007. godine, obavezna je Općina Posušje (u daljnjem tekstu: tužena) da isplati apelantu iznos od 45.163,00 KM, na ime povrata uplaćene pristojbe za financiranje komunalne infrastrukture i sporta, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 1. januara 2005. godine pa do isplate i da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 3.375,00 KM. Protiv drugostepene presude tužena je izjavila reviziju.
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev—07-000764 od 23. oktobra 2008. godine usvojena je revizija tužene, nižestepene presude ukinute i tužba odbačena. Vrhovni sud je obrazložio da je prema odredbi člana 49. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga («Službene novine FBiH», br. 6/95, 25/97 i 13/00) predviđeno, da se poreski obveznik od koga je naplaćen porez na promet, a koji nije bio dužan uplatiti, ima pravo na povrat plaćenog poreza i plaćene kamate, pod uslovima navedenim u zakonu. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da zahtjev za vraćanje iznosa poreza, odnosno pristojbe koju je apelant nezakonito platio u upravnom postupku po odluci upravnog organa u čijoj je isključivoj nadležnosti da o takvom zahtjevu odluči, apelant, odnosno obveznik uplate, ne može ostvariti putem građanske tužbe. Shodno navedenom, Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju nije nadležan da po ovakvom zahtjevu odlučuje u parničnom postupku. Obzirom da su nižestepeni sudovi odlučili o zahtjevu koji nije u sudskoj nadležnosti, Vrhovni sud je primjenom odbredbi člana 249. stav 2. Zakona o parničnom postupku odlučio kao u izreci rješenja.
4. Apelant je osporenim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u vezi sa pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravom na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju apelant je u skladu sa članom 49. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga imao mogućnost da podnese zahtjev za povrat pogrešno ili više plaćenog poreza na promet nadležnoj Poreskoj upravi prema mjestu sjedišta (stav 3.), što prema stanju spisa, apelant nije učinio. Umjesto toga, apelant je protiv tuženog podnio tužbu radi isplate duga, a koju je u konačnici Vrhovni sud odbacio zbog nenadležnosti za odlučivanje. Dakle, propust apelanta da se obrati nadležnom upravnom organu imao je za posljedicu to da su svi daljnji pravni lijekovi bili neefektivni, jer se Vrhovni sud nije upuštao u osnovanost njegovog tužbenog zahtjeva, nego se samo bavio pitanjem da li su ispunjeni formalni uslovi za postupanje po tužbi. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović