Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1664/08 (Trgovačko društvo «Valer» d.o.o. Banja Luka)

Odluka donesena 14. 10. 2009.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1664/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Her predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine, cegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: u predmetu broj AP 1664/08, rješavajući apelaciju Trgovačkog društva «Valer» d.o.o. Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Trgovačkog društva «Valer» d.o.o. Banja Luka podnesena protiv zaključka Osnovnog suda u Banjoj Luci, broj 071-0-I-07-000 050 od 23. aprila 2008. godine i rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci, broj 011-0-PŽ-08-000 003 od 1. aprila 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Trgovačko društvo «Valer» d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Ruža Blagojević, advokat iz Banje Luke, podnio je 6. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv zaključka Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 071-0-I-07-000 050 od 23. aprila 2008. godine i rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-PŽ-08-000 003 od 1. aprila 2008. godine.

2. Presudom Okružnog suda, broj Pž-90/05 od 31. oktobra 2006. godine, uvažena je žalba Trgovačko akcionarskog društva «Krajina Borac» Banja Luka (u daljnjem tekstu: tužitelj), prvostepena presuda Osnovnog suda, broj PS-650/02 od 26. januara 2005. godine preinačena, tako što je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja i naloženo apelantu da isprazni i preda poslovni prostor u ulici Meše Selimovića 12 u Banjoj Luci, te isplati tužitelju troškove parničnog postupka.

3. Rješenjem o izvršenju Osnovnog suda, broj 071-0-IP-07-000050 od 30. januara 2007. godine, dozvoljeno je izvršenje pravosnažnih presuda Osnovnog i Okružnog suda.

4. Rješenjem Osnovnog suda, broj 071-0-IP-07-000050 od 2. novembra 2007. godine, usvojen je prigovor apelanta kao izvršenika izjavljen protiv predmetnog rješenja o izvršenju, obustavljen izvršni postupak i ukinute sprovedene radnje.

5. Rješenjem Okružnog suda, broj 011-0-PŽ-08-000 003 od 1. aprila 2008. godine, usvojena je žalba tužitelja kao tražioca izvršenja i preinačeno rješenje Osnovnog suda, broj 071-0-IP-07-000050 od 2. novembra 2007. godine, tako što je prigovor apelanta izjavljen na rješenje o izvršenju odbijen kao neosnovan.

6. Zaključkom Osnovnog suda, broj 071-0-I-07-000 050 od 23. aprila 2008. godine, određeno je sprovođenje predmetnog rješenja o izvršenju, na dan, mjesto i način preciziran u zaključku.

7. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

9. S obzirom da je apelant eksplicitno osporio zaključak Osnovnog suda, broj 071-0-I-07-000 050 od 23. aprila 2008. godine i rješenje Okružnog suda, broj 011-0-PŽ-08-000 003 od 1. aprila 2008. godine, koji su doneseni u izvršnom postupku, Ustavni sud će dopustivost predmetne apelacije ispitati u odnosu na navedene odluke. Kako su predmetne odluke donesene u izvršnom postupku, Ustavni sud prvenstveno treba odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, u smislu člana 6. Evropske konvencije.

10. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-

21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi „Službeni glasnik BiH“, broj 18/04 tačka 40.) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).

11. U konkretnom slučaju apelantova građanska prava i obaveze utvrđena su presudom Okružnog suda, broj Pž-90/05 od 31. oktobra 2006. godine, kojom je preinačena presuda Osnovnog suda, broj PS-650/02 od 26. januara 2005. godine, a kojom je utvrđena obaveza apelanta da isprazni i preda tužitelju predmetni poslovni prostor, te isplati troškove postupka. Prema tome, Ustavni sud konstatuje da u predmetnom izvršnom postupku, koji je okončan osporenim rješenjem, nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelanta».

12. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima kada osporenim odlukama nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelanta, postupak koji je rezultirao tim odlukama ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1664/08 (Trgovačko društvo «Valer» d.o.o… | Sudska praksa | Aktio