Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1800/07 (Kantonalno javno pravobranilaštvo Srednjobosanskog kantona)

Odluka donesena 14. 10. 2009.

  • Apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1800/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine, u predmetu broj AP 1800/07, rješavajući apelaciju Kantonalnog javnog pravobranilaštva Srednjobosanskog kantona, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 10. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Kantonalnog javnog pravobranilaštva Srednjobosanskog kantona podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-

Rev-06-000795 od 3. aprila 2007. godine, presude Kantonalnog suda Novi Travnik, broj Pž-81/05 od 9. marta 2006. godine i presude Općinskog suda Travnik, broj Ps-260/04 od 29. septembra 2004. godine, zbog toga što je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Kantonalno javno pravobranilaštvo Srednjobosanskog kantona (u daljnjem tekstu: apelant), sa sjedištem u Vitezu, zastupano po kantonalnoj javnoj pravobraniteljici Azijadi Šaćirbegović, podnio je 18. juna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-06-000795 od 3. aprila 2007. godine, presude Kantonalnog suda Novi Travnik (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Pž-81/05 od 9. marta 2006. godine i presude Općinskog suda Travnik (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj Ps-260/04 od 29. septembra 2004. godine. Apelant je dostavljao dodatnu dokumentaciju.

2. Apelant je podnio tužbu Općinskom sudu radi utvrđivanja ništavosti ugovora o kupoprodaji stana, na kojem postoji stanarsko pravo, broj SU-1271/99 od 31. decembra 1999. godine, između Bratstva Novi Travnik Poslovni sustav d.o.o. Novi Travnik kao prodavca (u daljnjem tekstu: prvotuženi), i Franje Mamuša, kao kupca (u daljnjem tekstu: drugotuženi) stana koji se nalazi u Novom Travniku, u ulici Stjepana Radića broj 6, 3. sprat, stan broj 10, po kupoprodajnoj cijeni od 23.384,11 KM, pa je slijedom toga prvotuženi dužan vratiti drugotuženom iznos novca od 23.384,11 KM, a zemljišno-knjižni ured Općinskog suda ugovor poništiti u zemljišnim knjigama, te je prvotuženi dužan nadokanditi troškove postupka. Apelant je u tužbi tvrdio da je ugovor ništavan, jer nije u skladu sa članom 40. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 27/97, 11/98, 22/99, 27/99, 7/00, 32/01, 61/01), s obzirom da je u „novogradnji“, te zgrada nije tehnički primljena. Nadalje, apelant je tvrdio da je ništav ugovor i iz razloga što vlasnik stana nije prvotuženi, već BNT Tvornica Mašina i Hidraulike Novi Travnik (u daljnjem tekstu: BNT TMiH).

3. Presudom Općinskog suda, broj Ps-260/04 od 29. septembra 2004. godine, koja je potvrđena u žalbenom postupku presudom Kantonalnog suda, broj Pž-81/05 od 9. marta 2006. godine, odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev apelanta kao neosnovan.

4. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da je u postupku utvrđeno da BNT TMiH, na osnovu ugovora o kupovini broj 1537/89 od 9. oktobra l989.godine, nije stekao pravo vlasništva nad istim, a iz kojeg razloga je apelant i tražio poništenje ugovora o kupoprodaji stana između prvo i drugotuženog, te stoga nisu ispunjeni uslovi iz člana 103. Zakona o obligacionim odnosima («Službeni list SFRJ» br. 29/78 i 39/85, «Službeni list RBiH» br. 2/92, 13/93 i 13/94) za utvrđenje ništavosti ugovora zaključenog između prvo i drugotuženog, a imajući u vidu i stavove Federalnog pravobranilaštva od 28. novembra 2000. godine, prema kojim se otkup stanova vrši prema odredbama Zakona o otkupu stanova na kojima postoji stanarsko pravo, te takve ugovore treba ovjeravati, ukoliko je izvršen tehnički prijem, zaključen ugovor o korištenju do 6. decembra 2000. godine, a pravni osnov

- rješenje o dodjeli stana stečeno prije 6. septembra 2000. godine, iz razloga što nisu doneseni kantonalni propisi, za otkup stanova, koji su u izgradnji u periodu od 1997. do 2000. godine. Općinski sud je dalje naveo da je u predmetnom slučaju drugotuženi rješenje o dodjeli predmetnog stana dobio prije 6. septembra 2000. godine, ugovor o korišćenju stana je zaključio prije 6. decembra 2000. godine, a tehnički prijem i upotrebna dozvola izdati su u skladu sa važećim zakonskim propisima, čije poništenje apelant nije tražio u upravnom postupku.

5. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da ugovorom o kupoprodaji koji je predmet ovog spora, stranke nisu raspolagale imovinom Kantona, njegovih organa, drugih državnih organa i fondova koji se finsiraju iz budžeta Kantona. Kantonalni sud je dalje naveo da dakle, apelant nije ni u kakvom materijalno pravnom odnosu prema predmetu spora, odnosno, nije aktivno legtimisan za podnošenje ovakve vrste tužbe prema tuženima, te da je odredbom člana 15. Zakona o javnom pravobranilaštvu regulisano u kojem slučaju javno pravobranilaštvo ima položaj i prava stranke, te da je članom 29 Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, utvrđena samo obaveza pravobranioca da u postupku prodaje stana provjeri pravilnost i način obračuna cijene stana.

6. Presudom Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-06-000795 od 3. aprila 2007. godine, odbijena je apelantova revizija. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je pravilno primjenjeno materijalno pravo u pobijanoj odluci kada je odbijen zahtjev apelanta zbog nedostatka aktivne legitimacije primjenom Zakona o javnom pravobranilaštvu SBK. Vrhovni sud je dalje naveo da apelant nije imao zakonska ovlaštenja da poduzima radnje utvrđivanja ništavosti ugovora o otkupu predmetnog stana iz razloga što prvotuženi nije vlasnik stana koji je drugotuženi otkupio, kao i da u konkretnom slučaju nije nastupio kao zastupnik Srednjobosanskog kantona u zaštiti imovine i imovinskih interesa ovog kantona ili općina u okviru ovog kantona, te da stoga nije aktivno legitimiran, zbog čega su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev apelanta.

7. Apelant tvrdi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 10. apelacija je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom;“

9. Umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu dopustivosti predmetnih apelacionih navoda, Ustavni sud se poziva na obrazloženje i razloge navedene u Odluci Ustavnog suda broj AP-

929/06 od 17. aprila 2008. godine istog apelanta (dostupna i na www.ustavnisud.ba ). Naime, Ustavni sud je u navedenoj odluci zaključio, ne ulazeći u pitanje da li apelant ima pravo zastupati BNT TMiH, s obzirom na državni kapital u njemu, da je apelant podnio apelaciju u svoje ime, mada ukazuje na povredu prava iz Ustava Bosne i Hercegovine za drugog pravnog subjekta, te da prema tome, on nije pogođen u svojoj pravnoj poziciji i nema prava da bude apelant, već samo, in eventu, zastupnik pogođenog subjekta, a to pitanje Ustavni sud nije htio prejudicirati. Ustavni sud je iz tih razloga zaključio da je apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine

10. Ustavni sud smatra da se razlozi koji su navedeni u Odluci broj AP-929/06 od 17. aprila 2008. godine u cijelosti odnose i na predmetni slučaj , pa zbog istih razloga, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1800/07 (Kantonalno javno pravobranilaštvo… | Sudska praksa | Aktio