Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-356/09 (I. H.)
Odluka donesena 14. 10. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-356/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine, u predmetu broj AP-356/09, rješavajući apelaciju Izeta Hasića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Izeta Hasića, podnesena protiv Rješenja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje
Mostar-Kantonalne administrativne službe u Zenici-Odjeljenja za rješavanje o pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja matični broj 5013462580 od 10. novembra 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Izet Hasić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Maglaja, podnio je 9. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar-Kantonalne administrativne službe u Zenici-
Odjeljenja za rješavanje o pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja (u daljnjem tekstu: Kantonalna administrativna služba) matični broj 5013462580 od 10. novembra 2008. godine.
2. Kantonalna administrativna služba je u izvršenju Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-U-07-000294 od 9. septembra 2008. godine, donijela Rješenje matični broj 5013462580 od 10. novembra 2008. godine, kojim je apelantu priznato pravo na starosnu penziju u mjesečnom iznosu od 233,21 KM, počev od 1. januara 1998. godine. Takođe, u dispozitivu rješenja je navedeno da se tako određena penzija usklađuje sa pripadajućim povećanjima, te da na dan donošenja rješenja iznosi 289,57 KM mjesečno, i da će se isplata po tom rješenju vršiti od 1. januara 2004. godine.
3. U pouci o pravnom lijeku predmetnog rješenja je navedeno da se protiv istog može izjaviti žalba direktoru Federalnog zavoda penzijsko i invalidsko osiguranje u roku od 15 dana od dana prijema rješenja. Prema stanju spisa, apelant nije izjavio žalbu protiv tog rješenja.
4. Apelant smatra da je osporenim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u dalnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo da ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju apelant nije izjavio žalbu protiv osporenog rješenja Kantonalne administrativne službe matični broj 5013462580 od 10. novembra 2008. godine, iako je o tome obaviješten u pouci o pravnom lijeku u navedenom rješenju. Žalba se prema praksi Ustavnog suda smatra efektivnim pravnim lijekom i apelant je dužan istu koristiti prije podnošenja apelacije. Prema tome, za razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović