Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-382/09 (S. D., J. D. C., G. C., I. M.)
Odluka donesena 14. 10. 2009.
- Postupak upisa u sudski registar
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-382/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić Seada i Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine, u predmetu broj AP-382/09, rješavajući apelaciju Saše Dalipagića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Saše Dalipagića, Nade Dalipagić, Jelene Dalipagić Crnjac, Gorana Crnjca, Ilije Mandarića, Blaženke Mandarić, Anite Sesar i Tomislava Sesara, podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 002337 08 U od 2. februara 2009. godine i Zaključka Ministarstva pravosuđa, upravei lokalne samouprave Hercegovačko-neretvanskog kantona broj 03-02-
05-UP1-175/08-1 od 28. novembra 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Saša Dalipagić, Jelena Dalipagić Crnjac, Goran Crnjac, Ilija Mandarić, Blaženka Mandarić, Anita Sesar i Tomislav Sesar, iz Mostara, koje zastupa Nada Dalipagić, advokat iz Mostara, i Nada Dalipagić (u daljnjem tekstu: apelanti), podnijeli su 9. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 U 002337 08 U od 2. februara 2009. godine i Zaključka Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 03-02-05-UP1-175/08-1 od 28. novembra 2008. godine.
2. Zaključkom Ministarstva broj 03-02-05-UP1-175/08-1 od 28. novembra 2008. godine odbačen je prijedlog apelanata za obnovu postupka upisa u registar udruga Sportskog plesnog kluba „Erigo“ Mostar, okončanog Rješenjem Ministarstva broj 03-02-05-UP1-75/03 od 31. marta 2003. godine, kao izjavljen od strane neovlaštenih osoba, uz konstataciju da je uvidom u popise osnivača i članova upravnih tijela Sportskog plesnog kluba „Erigo“ Mostar, utvrđeno da apelanti nisu stranke u postupku, odnosno da kao stanari zgrade u Dubrovačkoj ulici broj 67, nisu članovi navedene udruge, niti su sudjelovali u postupku registracije iste, zbog čega i ne mogu tražiti obnovu postupka upisa udruge u Registar udruga koji se vodi kod Ministarstva.
3. Apelanti su podnijeli tužbu protiv Zaključka Ministarstva broj 03-02-05-UP1-175/08-1 od 28. novembra 2008. godine, koju je Kantonalni sud odbio kao neosnovanu Presudom broj 07 0 U 002337 08 U od 2. februara 2009. godine.
4. Apelanti smatraju da je u predmetnom postupku povrijeđeno njihovo pravo na poštvanje privatnog i porodičnog života i doma iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te član 5. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Apelanti se žale na odluke donesene u postupku po njihovom prijedlogu za ponavljanje postupka upisa u registar udruga Sportskog plesnog kluba „Erigo“ Mostar, a koji je okončan Rješenjem Ministarstva broj 03-02-05-UP1-75/03 od 31. marta 2003. godine.
7. Prije svega, Ustavni sud napominje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuju svakome pravo na pravičan postupak kod određivanja građanskih prava i obaveza. Ovo pravo se ne odnosi na sve postupke u kojima je neka osoba strana, nego se ograničava samo na one koji se odnose na građanska prava i obaveze. Pojam građanskih prava i obaveza je autonoman i određuje se na temelju posebnih činjenica u svakom predmetu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971. godine, st. 71. i 94. i Kőnig protiv savezne Republike Njemačke, presuda od 28. juna 1978. godine, stav 88). Ključna stvar kod određivanja da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne je da li je ishod postupka odlučujući za privatna prava i obaveze (vidi Evropski sud za ljudska prava, H. protiv Francuske, presuda od 24. oktobra 1989. godine, stav 47).
8. Ustavni sud dalje podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi u više predmeta (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP 146/05 od 20. decembra 2005. godine i broj AP-65/06 od 9. maja 2007. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba), zaključio da se ne može smatrati da se postupak upisa u sudski registar tiče određivanja građanskih prava, te je zaključio da je sudski registar-registar podataka i registar isprava, da se postupak upisa u sudski registar vrši po pravilima vanparničnog postupka, te da se u takvom postupku ne odlučuje o sticanju ili gubitku prava učesnika zbog čega član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv na taj postupak.
9. Iz navedenog, Ustavni sud zaključuje da u postupku upisa u registar udruga Sportskog plesnog kluba „Erigo“ Mostar, nije odlučivano o građanskim pravima i obavezama apelanata i da taj postupak nije bio odlučujući za njihova privatna prava i obaveze, odnosno da se u predmetnom postupku nije odlučivalo o imovinskim pravima apelanata u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, niti o njihovim pravima iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, i o pravima iz člana 5. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da nema uslova da se predmetna apelacija dalje razmatra u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, član II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i član 8. Evropske konvencije i član 5. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju, jer je u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović