Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-577/09 (Z. A., A. B., Z. Đ., M. H., M. I.)

Odluka donesena 14. 10. 2009.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-577/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine, u predmetu broj AP 577/09, rješavajući apelaciju Zumrete Alić i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zumrete Alić, Admedine Bešo, Zilhe Đuvelek, Merise Hodžić, Mirsade Isaković, Zenade Mujkanović, Ivanke Puđa, Aide Spahović i Zakire Vrškić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-08-000398 od 11. decembra 2008. godine i presude Kantonalnog suda u Zenici, broj 004-0-Gž-07-000 308 od 5. decembra 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Zumreta Alić, Admedina Bešo, Zilha Đuvelek, Merisa Hodžić, Mirsada Isaković, Zenada Mujkanović, Ivanka Puđa, Aida Spahović i Zakira Vrškić (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Zenice, koje zastupa Nermina Pivić, advokat iz Zenice, podnijele su 25. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-08-000398 od 11. decembra 2008. godine i presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 004-0-Gž-07-000 308 od 5. decembra 2007. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 043-0-P-04-

001299 od 27. novembra 2006. godine, obavezan je tuženi da apelanticama isplati precizirane iznose na ime potraživanja iz radnog odnosa, sa zakonskim zateznim kamatama, dok je preostali tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

3. Presudom Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-07-000 308 od 5. decembra 2007. godine, preinačena je presuda Općinskog suda u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka, dok je u preostalom dijelu potvrđena.

4. Vrhovni sud je rješenjem, broj 070-0-Rev-08-000398 od 11. decembra 2008. godine, odbacio reviziju apelantica, uz obrazloženje da kako se revizijom pobija presuda Kantonalnog suda u dijelu kojim je odlučeno o zakonskim zateznim kamatama, očito je da se kao predmet revizionog pobijanja pojavljuje sporedno traženje, tako da je revizija apelantica nedopuštena, jer je izjavljena protiv presude protiv koje se po zakonu ne može izjaviti.

5. Apelantice se žale da im je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i odluku Ustavnog suda, broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).

8. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-08-000398 od 11. decembra 2008. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-07-000 308 od 5. decembra 2007. godine. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelanticama dostavljena presuda Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-07-000 308 od 5. decembra 2007. godine, s obzirom da Vrhovni sud 11. decembra 2008. godine donio odluku po reviziji apelantica, pa se samo po sebi podrazumjeva da su navedenu drugostepenu presudu Kantonalnog suda primile prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 25. februara 2009. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelantice primile osporenu presudu Kantonalnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-577/09 (Z. A., A. B., Z. Đ., M. H., M. I.) | Sudska praksa | Aktio