Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2098/08 (S. Ž.)
Odluka donesena 14. 10. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2098/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine, u predmetu broj AP-2098/08, rješavajući apelaciju Slobodana Živanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slobodana Živanovića podnesena protiv rješenja Osnovnog suda u Banjaluci, broj: P-691/05 od 14. novembra 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Slobodan Živanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Beograda, podnio je 8. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj: P-691/05 od 14. novembra 2006. godine.
2. Pred Osnovnim sudom je 20. decembra 1994. godine po službenoj dužnosti pokrenut ostavinski postupak iza umrle LJ.L.P, koja je ostavila svojeručni testament koji je proglašen na ročištu održanom 22. februara 1995. godine. Osnovni sud je rješenjem, broj O-1309/94 od 14. novembra 1995. godine prekinuo navedeni postupak. Stavom dva dispozitiva zakonski nasljednik Đ.P. (u daljnjem tekstu: tužitelj) je upućen na parnicu, radi utvrđivanja pravne valjanosti svojeručnog testamenta, protiv testamentarnih nasljednika među kojima je i apelant.
3. Osnovni sud je 26. januara 2000. godine donio rješenje broj P-215/97 kojim je određeno mirovanje postupka u parnici tužitelja protiv apelanta i ostalih testamentarnih nasljednika radi utvrđenja neistinitosti testamenta. Stavom dva dispozitiva određeno je da postupak miruje sa danom 26. januara 2000. godine dok jedna od stranaka ne predloži nastavak postupka. Stavom tri dispozitiva određeno je da se prijedlog iz stava dva dispozitiva ne može staviti prije nego što proteknu tri mjeseca od dana mirovanja. Stavom četiri dispozitiva određeno je da se tužba smatra povučenom ukoliko ni jedna stranka u roku od 4 mjeseca od dana stupanja na snagu mirovanja ne stavi prijedlog za nastavljanje postupka.
4. Osnovni sud je 16. oktobra 2001. godine donio rješenje broj P-215/97 kojim se tužba tužitelja radi utvrđenja neistinitosti testamenta smatra povučenom. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da ni jedna od parničnih stranaka nakon isteka roka od tri mjeseca, računajući od dana nastupanja mirovanja, nije stavila prijedlog da se nastavi postupak, te je sud na osnovu člana 217. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) donio navedeno rješenje.
5. Okružni sud u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je 10. marta 2005. godine donio rješenje broj Gž-125/03 kojom je uvažena žalba tužitelja, rješenje Osnovnog suda, broj P-215/97 od 16. oktobra 2001. godine ukinuto i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.
6. Osnovni sud je 14. novembra 2006. godine donio rješenje broj: P-691/05 kojim se smatra da je tužba tužitelja protiv apelanta i ostalih testamentarnih nasljednika povučena. U obrazloženju rješenja navedeno je da je tužitelj 29. januara 1997. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv apelanta i ostalih testamentarnih nasljednika radi utvrđenja ništavosti testamenta, te da na pripremno ročište, zakazano kod ovog suda za 14. novembra 2006. godine punomoćnik tužitelja nije pristupio. Dalje u obrazloženju rješenja je navedeno da je poziv za pripremno ročište punomoćnik tužitelja primio 13. septembra 2006. godine i da je upozoren na posljedice izostanka. Osnovni sud je istakao da apelant i ostali testamentarni nasljednici nisu tražili da se pripremno ročište vodi u odsutnosti uredno obaviještenog tužitelja, pa sud u skladu sa članom 84. ZPP smatra da je tužba tužitelja povučena.
7. Osnovni sud je 17. septembra 2008. godine, dopisom broj P-691/05, obavijestio Ustavni sud da je apelant 21. novembra 2006. godine primio rješenje Osnovnog suda, broj: P-691/05 od 14. novembra 2006. godine, ali nije iskoristio pravo žalbe.
8. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i da je povrijeđen princip pravne države zagarantovan članom 1 stav 2. Ustava Bosne i Hercegovine.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
10. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
11. U konkretnom slučaju Osnovni sud je 14. novembra 2006. godine donio rješenje broj: P-
691/05 kojim se smatra da je tužba tužitelja, radi utvrđenja ništavosti testamenta, protiv apelanta i ostalih testamentarnih nasljednika povučena, jer punomoćnik tužitelja nije pristupio na pripremno ročište, a apelant i ostali testamentarni nasljednici nisu tražili da se pripremno ročište vodi u odsutnosti uredno obaviještenog tužitelja. Takođe, Ustavni sud zapaža da apelant nije iskoristio mogućnost izjavljivanja žalbe na sporno rješenje, u roku od 30 dana od prijema istog, dakle nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove. To dalje znači da apelant nije došao do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da za meritorno razmatranje predmetne apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović