Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2542/08 (S. L.)
Odluka donesena 14. 10. 2009.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2542/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine, u predmetu broj AP 2542/08, rješavajući apelaciju Siegfrieda Langera, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Siegfrieda Langera podnesena zbog neuvažavanja međudržavnog sporazuma o socijalnom osiguranju između Savezne Republike Njemačke i SFR Jugoslavije od 12. oktobra 1968. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Siegfried Langer (u daljnjem tekstu: apelant) iz Berlina, Njemačka, podnio je 19. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neuvažavanja međudržavnog sporazuma o socijalnom osiguranju između Savezne Republike Njemačke i SFR Jugoslavije od 12. oktobra 1968. godine. Apelant je nekoliko puta dopunjavao apelaciju.
2. Apelant je prethodno podnio još jednu apelaciju Ustavnom sudu u vezi istog postupka, te je Ustavni sud, odlukom broj AP-2636/05 od 17. aprila 2008. godine, apelaciju u dijelu u kojem je podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku od strane Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud)u predmetu broj P-195/05, odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a u dijelu u kojem je podnesena protiv rješenja Osnovnog suda, broj P-195/05 od 1. juna 2006. godine, odbacio zbog toga što je preuranjena.
3. U odgovoru na apelaciju broj AP-2636/05, Osnovni sud je naveo da je, postupajući po apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja Osnovnog suda, broj P-195/05 od 1. juna 2006. godine, istu smatrao prijedlogom za povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog ročišta, pa je rješenjem broj P- 195/05 od 24. oktobra 2006. godine dozvolio povrat u prijašnje stanje, ukinuo rješenje broj P-195/05 od 1. juna 2006. godine i nastavio postupak u ovoj pravnoj stvari.
4. Presudom Osnovnog suda, broj 077-0-P-06-000-689 od 13. aprila 2007. godine, odbijen je u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta kojim je traženo da sud obaveže tuženog Fond penzijsko-invalidskog osiguranja Republike Srpske, Filijala Prijedor da apelantu na ime neisplaćenih invalidskih penzija za period od 1. marta 1993. do 5. februara 2002. godine isplati iznos od 20.000,00 KM uz naknadu troškova postupka, međutim, u žalbenom postupku, rješenjem Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Gž-07-001329 od 15. maja 2008. godine, navedena presuda je ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.
5. Rješenjem Osnovnog suda,broj 77 0 P 001475 08 P od 11. septembra 2008. godine, odlučeno je da se tužba apelanta smatra povučenom.
6. Apelant navodi da je prethodno rješenje potvrđeno u žalbenom postupku pred Okružnim sudom, nakon čega je apelant izjavio reviziju, i postupak po istoj je u toku.
7. Apelant nije eksplicitno naveo koje mu je ustavno pravo povrijeđeno.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;“
9. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
10. U konkretnom slučaju, postupak o predmetu apelacije, nakon izjavljene revizije, je u toku pred Vrhovnim sudom Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), koji još nije donio odluku o reviziji.
11. Član 237. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 58/03 i 85/03) glasi: «Član 237. (1)Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude. (2)Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3)Izuzetno, Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»
12. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović