Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2807/08 (R. B.)

Odluka donesena 14. 10. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2807/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine, u predmetu broj AP-2807/08, rješavajući apelaciju Rajka Bajića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rajka Bajića podnesena zbog dužine trajanja postupka pred Ministarstvom za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, Odsjek Banja Luka u predmetu broj 18.03/3-1-1818-118/06, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Rajko Bajić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 16. septembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Ministarstvom za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, Odsjek Banja Luka u predmetu broj 18.03/3-1-1818-118/06.

2. Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske- Odsjek Banjaluka (u daljnjem tekstu: Odsjek), je 29. decembra 2006. godine donijelo rješenje broj: 18.03/3-1-1818-118/06 kojim je utvrđeno da apelant nema pravo na alternativni smještaj.

3. Rješavajući po žalbi apelanta na rješenje Odsjeka, broj: 18.03/3-1-1818-118/06 od 29. decembra 2006. godine, drugostepeni organ Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) donijelo je 27. februara 2007. godine rješenje broj: 18.05/2-

P-199/07 kojim je žalba apelanta odbijena kao neosnovana i sporno rješenje potvrđeno.

4. Okružni sud u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je 20. novembra 2007. godine donio presudu broj 011-0-U-07-000 434 kojom je tužba apelanta protiv rješenja Ministarstva broj: 18.05/2-

P-199/07 od 27. februara 2007. godine uvažena i osporeno rješenje poništeno.

5. Rješavajući po žalbi apelanta, izjavljenoj protiv rješenja Odsjeka, broj: 18.03/3-1-1818-

118/06 od 29. decembra 2006. godine, Ministarstvo je 21. decembra 2007. godine donijelo rješenje broj: 18.05/2-P724/07 kojim je žalba apelanta uvažena, sporno rješenje Odsjeka je poništeno i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak i rješavanje.

6. Obzirom da Odsjek nije u zakonskom roku od 30 dana pokrenuo i proveo ponovni postupak, apelant je 5. februara 2008. godine podnio zahtjev za pokretanje postupka.

7. Odlučujući u ponovnom postupku, Odsjek je rješenjem broj 18.03/3-1-1818-118/06 od 26. marta 2008. godine odbio kao neosnovan zahtjev apelanta za ostvarivanje prava na alternativni smještaj u vidu individulanog zakupa.

8. Rješavajući po žalbi apelanta, izjavljenoj protiv rješenja Odsjeka broj: 18.03/3-1-1818-118/06 26. marta 2008. godine, Ministarstvo je 10. jula 2008. godine donijelo rješenje broj: 18.05/2-P 279/08 kojim je uvažena žalba apelanta i sporno rješenje poništeno u cjelosti. Stavom dva dispozitiva predmet je vraćen Odsjeku na ponovni postupak i odlučivanje.

9. Obzirom da Odsjek nije u zakonskom roku od 30 dana pokrenuo i proveo ponovni postupak, apelant je 1. septembra 2008. godine podnio zahtjev za hitno pokretanje postupka.

10. Apelant je 24. decembra 2008. godine obavijestio Ustavni sud da je Odsjek 5. decembra 2008. godine donio rješenje broj: A-08-1818/06/06 kojim mu je priznato pravo na alternativni smještaj za period od 24 mjeseca, počev od 1. januara 2006. godine do 31. decembra 2006. godine i od 1. januara 2007. godine do 31. decembra 2007. godine. Stavom dva dispozitiva apelantu je pripalo pravo na ukupan novčani iznos od 2.850,00 KM na ime zakupnine po osnovu plaćanja alternativnog smještaja u vidu individualnog zakupa. Navedenim dopisom apelant je, takođe, obavijestio Ustavni sud da mu navedeni novčani nije isplaćen, te da ostaje kod postavljenog odštetnog zahtjeva zbog dužine trajanja postupka.

11. Dopisom od 28. januara 2009. godine apelant je obavijestio Ustavni sud da je od strane Odsjeka izvršena isplata novčanog potraživanja, međutim, da zbog dugotrajnosti postupka u smislu prekoračenja rokova utvrđenih Zakonom o opštem upravnom postupku RS (u daljnjem tekstu: ZUP) ostaje kod postavljenog odštetnog zahtjeva.

12. Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju.

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

14. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

15. U konkretnom slučaju apelant se žali na dužinu trajanja postupka pred Odsjekom u predmetu broj 18.03/3-1-1818-118/06, pokrenutog radi utvrđivanja prava na alternativni smještaj. Navode iz apelacije apelant zasniva na činjenici da je navedeni upravni postupak pokrenut u toku 2006. godine, a da je okončan 5. decembra 2008. godine rješenjem Odsjeka broj: A-08-1818/06/06, te da su u toku postupka prekoračeni rokovi utvrđeni ZUP.

16. Ustavni sud podsjeća da je odredbama člana 17. Zakona o upravnim sporovima («Službeni glasnik RS» broj 109/05) propisano da ako drugostepeni organ nije u roku od 60 dana ili u posebnom, propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv rješenja prvostepenog organa, a ne donese ga ni u daljnjem roku od 15 dana po ponovljenom traženju, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena. Odredbom stava 2. istog člana propisano je da na način propisan u predhodnom stavu može postupiti stranka i kad po njenom zahtjevu rješenje nije donio prvostepeni organ u roku utvrđenom zakonom, protiv čijeg akta nema mjesta žalbi. U odredbi stava 3. istog člana propisano je da ako prvostepeni organ protiv čijeg akta ima mjesta žalbi nije u roku od 60 dana ili u posebnom kraćem roku donio rješenje o zahtjevu, stranka ima pravo obratiti se zahtjevom drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga pod uslovima iz stava 1. ovog člana pokrenuti i ako ovaj organ ne donese rješenje.

17. Imajući u vidu naprijed navedenu odredbu Zakona o upravnim sporovima i odredbu člana 8. istog Zakona, u kojoj je propisano da se pod uslovima iz člana 17. ovog zakona upravni spor može pokrenuti i kad nadležni organ o zahtjevu odnosno o žalbi stranke nije donio odgovarajući upravni akt, Ustavni sud smatra da apelant nije iskoristio mogućnost pokretanja upravnog spora zbog nednošenja odluke po njegovom zahtjevu za utvrđivanje prava na alternativni smještaj, dakle nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove. To dalje znači da apelant nije došao do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da nije ispunjen uslov iscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu pa se apelacija ne može razmatrati.

18. U odnosu na zahtjev apelanta za naknadu materijalne i nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanta, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova, to apelantu ne pripada pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete.

19. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

20. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2807/08 (R. B.) | Sudska praksa | Aktio