Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3547/08 (M. H.)

Odluka donesena 14. 10. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3547/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine, u predmetu broj AP 3547/08, rješavajući apelaciju Muharem Hindić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Muharema Hindića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Už-146/04 od 1. augusta 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Muharem Hindić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Nijaz Đuliman advokat iz Mostara, podnio je 7. novembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Už-146/04 od 1. augusta 2008. godine.

2. Apelant je u svojstvu člana porodičnog domaćinstva iza svoje umrle majke podnio zahtjev za povrat u posjed stana u ulici Vukovarska broj 29 u Mostaru, a koji je usljed ratnih uslova proglašen napuštenim.

3. Rješenjem Službe graditeljstva, imovinsko-pravnih i stambenih poslova i zaštite okoliša Hercegovačko-Neretvanske županija (u daljnjem tekstu: Služba) broj 07/II-3-1141/98 od 21. novembra 2001. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva graditeljstva, prostornog uređenja i zaštitte okoliša Hercegovačko-Neretvanska županije (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 09-25-3-

28/02 od 14. januara 2002. godine, apelantu se ne priznaje stanarsko pravo na predmetnom stanu.

4. Presudom Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj U:323/02 od 16. aprila 2003. godine, tužba apelanta je uvažena i poništena rješenja donesena u upravnom postupku, te predmet vraćen na ponovni postupak i odlučivanje prvostepenom tijelu uprave.

5. Služba je, u ponovnom postupku, donijela rješenje broj 07/II-3-1141/98 od 11. septembra 2003. godine, kojim je odbijen zahtjev apelanta kao člana porodičnog domaćinstva umrle H.H. za vraćanje u posjed predmetnog stana.

6. Nezadovoljan navedenim rješenjem apelant je podnio zahtjev Kantonalnom sudu, u kojem traži na osnovu člana 66. stav 1. Zakona o upravnim sporovima da sud donese upravni akt umjesto nadležnog organa u predmetu vraćanja u posjed stana.

7. Rješenjem Kantonalnog suda broj U.294/03 od 10. decembra 2003. godine, zahtjev apelanta je odbačen. U obrazloženju rješenja je navedeno da je u protiv rješenja Službe broj 07/II-3-1141/98 od 11. septembra 2003. godine, apelant imao pravo žalbe Ministarstvu kao drugostepenom oraganu, a nakon toga i pravo na pokretanje upravnog spora protiv rješenja navedenog Ministarstva kao drugostepenog organa u skladu sa odredbom člana 10. Zakona o upravnom sporu (u daljnjem tekstu: ZUS), odnosno zbog šutnje ovog organa po žalbi protiv prvostepenog organa u smislu odredbe člana 22. stav 1. ZUS. Nadalje je navedeno da poziv apelanta iz podneska od 30. septembra 2003. godine da sud njegovu izjavu o nezadovljstvu prvostepenim rješenjem prihvati kao tužbu protiv navedenog rješenja. Naime, sud je naveo da se upravni spor ne može voditi protiv rješenja donesenih u prvom stepenu u smislu odredbe člana 10. ZUS, osim u slučaju ako se radi o aktu protiv kojeg nije dopuštena žalba, a što u konkretnom predmetu nije slučaj. S obzirom na naprijed navedeno sud je zaključio da ne postoje uslovi iz člana 66. stav 2. ZUS da Kantonalni sud donese rješenje, koje će u svemu zanjeniti upravni akt nadležnog organa ,te je zahtjev apelanta ocjenjen kao prijevremen i kao takav odbačen na osnovu člana 26. stav 1. tačka 2. ZUS.

8. Vrhovni sud je rješenjem broj Už-146/04 od 1. augusta 2008. godine, odbio žalbu apelanta protiv navedenog rješenja Kantonalnog suda broj U.294/03 od 10. decembra 2003. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je prvostepeni sud pravilno negativno odlučio o zahtjevu apelanta, jer se nisu stekli uslovi iz člana 66. stav 2. ZUS, kojim je propisano da samo u slučaju ako na traženje suda nadležni organ odmah, a najkasnije u roku od sedam dana ne dostavi spis predmeta i obavještenje o razlozima zbog kojih upravni akt nije donio ili ako dato obarzloženje po ocjeni suda ne opravdava neizvršenje sudske presude, sud će donijeti rješenje koje u svemu zamjenjuje upravni akt nadležnog organa. Dalje je navedeno da prema navedenom prvostepeni sud je trebao zahtjev apelanta odbiti, a ne odbaciti iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja, ali kako zbog te nepravilnosti nije povrijeđen zakon na štetu apelanta.

9. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo iz člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

11. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

12. U konkretnom slučaju apelant je imao pravo na žalbu protiv rješenja Službe broj 07/II-3-

1141/98 od 11. septembra 2003. godine Ministarstvu kao drugostepenom organu, a nakon toga i pravo na pokretanje novog upravnog spora protiv drugostepenog upravnog rješenja, a u slučaju šutnje drugostepenog organa mogao je također pokrenuti upravni spor u skladu sa odredbama ZUS. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3547/08 (M. H.) | Sudska praksa | Aktio