Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3599/08 (Z. C.)
Odluka donesena 14. 10. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3599/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine, u predmetu broj AP 3599/08, rješavajući apelaciju Zvonimira Comparija, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zvonimira Comparija podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 09-0-U- 001101-07-U od 28. oktobra 2008. godine, rješenja Federalnog ministarstva prostornog uređenja Sarajevo, broj UPII/05-23-5-53/07 od 17. maja 2007. godine, i zaključka Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo, broj 23-04/U-23-75/06 od 2. marta 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Zvonimir Compari (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 17. novembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 09-0-U-001101-07- U od 28. oktobra 2008. godine, rješenja Federalnog ministarstva prostornog uređenja Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj UPII/05-23-5-53/07 od 17. maja 2007. godine, i zaključka Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava), broj 23-04/U-23-75/06 od 2. marta 2007. godine.
2. Zaključkom Uprave, broj 23-04/U-23-75/06 od 2. marta 2007. godine, odbačen je zbog nenadležnosti zahtjev apelanta kojim je tražio da Uprava izvrši pečaćenje stana u ulici Hamdije Kreševaljakovića 38/2 u Sarajevu, na kojem je nosilac stanarskog prava F.T., a koji je vlasništvo Općine Centar Sarajevo. Uprava je obrazložila da je, budući da je, prema dokazima u spisu, utvrđeno da je dio predmetnog stana 2004. godine zapečaćen od strane Općine kao vlasnika stana, a da je F.T. smještena u staračkom domu u Nedžarićima, ovaj organ je nenadležan za postupanje po zahtjevu apelanta.
3. Rješavajući po žalbi apelanta protiv zaključka Uprave, broj 23-04/U-23-75/06 od 2. marta 2007. godine, Ministarstvo je donijelo rješenje, broj UPII/05-23-5-53/07 od 17. maja 2007. godine, kojim je odbilo apelantovu žalbu i potvrdilo ožalbeni zaključak. U obrazloženju rješenja je navedeno da je zaključak prvostepenog organa pravilan i na zakonu zasnovan, jer niti jednom odredbom Zakona o stambenim odnosima nije propisano da stambeni organ pečati stan dok je nosilac stanarskog prava na smještaju kod socijalne ustanove ili u drugim specifičnim slučajevima, te obzirom da je F.T. u staračkom domu neophodno je da Centar za socijalni rad u saradnji sa općinskim organom uprave te vlasnikom stana zaštite prava svoje štićenice.
4. Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 009-0-U-07-000719 od 12. augusta 2008. godine, u postupku radi rješavanja sukoba nadležnosti između organa Vlade Kantona Sarajevo i Načelnika Općine Centar Sarajevo, određeno je da je za rješavanje u predmetu pečaćenja predmetnog stana nadležna Uprava, te je poništen zaključak Uprave, broj 23-04/U-23-75/06 od 2. marta 2007. godine, i odlučeno da se predmet ima dostaviti Upravi nadležnoj za postupanje u ovoj upravnoj stvari.
5. Rješavajući u upravnom sporu koji je apelant pokrenuo protiv rješenja Ministarstva, broj UPII/05-23-5-53/07 od 17. maja 2007. godine, Kantonalni sud je donio presudu, broj 09-0-U- 001101-07-U od 28. oktobra 2008. godine, kojom je tužbu apelanta uvažio, osporeno rješenje poništio, a žalbu apelanta izjavljenu protiv zaključka Uprave, broj 23-04/U-23-75/06 od 2. marta 2007. godine, odbio kao neosnovanu. Kantonalni sud je obrazložio da, budući da je rješenjem ovog suda, broj 009-0-U-07-000719 od 12. augusta 2008. godine, poništen prvostepeni zaključak, a time i sve pravne posljedice tog akta, tako je i osporeno rješenje izgubilo pravnu snagu, pa je sud iz ovog razloga i primjenom člana 36. stav 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u izreci presude, a kako je već prvostepeni akt poništen to je i apelantova žalba odbijena zbog čega je bespredmetno da se spis vraća tuženom na ponovni postupak i da tuženi ponovno rješava o tome.
6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na slobodu i sigurnost ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 4. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
8. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom postupku u kojem su donesene osporene odluke, a koji je apelant pokrenuo radi pečaćenja stana F.T., nije odlučivalo o bilo kakvom apelantovom pravu, pa ni o pravu na slobodu i sigurnost ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 4. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravu na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, niti o pravu na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Naime, osporenim odlukama je samo odlučivano o procesnim pitanjima, tj. o nadležnosti organa da postupa po zahtjevu apelanta. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u odnosu na navedena prava ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović