Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3606/08 (B. Z.)

Odluka donesena 14. 10. 2009.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3606/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine, u predmetu broj AP 3606/08, rješavajući apelaciju Bogdana Zeljkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Bogdana Zeljkovića, podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjaluci, broj 011-0-U-08-

000 244 od 11. septembra 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Bogdan Zeljković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 14. novembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-U-08-000 244 od 11. septembra 2008. godine.

2. Zaključkom Komisije za stambena pitanja Izvršnog odbora Grada Banjaluka (u daljnjem tekstu: Komisija), broj 12-I-372-1146/98 od 13. novembra 1998. godine, usvojen je zahtjev Slobodana Zeljkovića, apelantovog brata, za prenos stanarskog prava na trosobnom stanu u Banjaluci, u ul. Marije Bursać br. 10/prizemlje, površine 107 m², a nakon smrti njihove majke Mirjane Zeljković. U postupku izvršnja navedenog zaključka Sekretarijat za stambene poslove Grada Banjaluka (u daljnjem tekstu: Sekretarijat) je donio rješenje, broj 02-372-469/98 od 23. novembra 1998. godine, kojim se utvrđuje da je Slobodan Zeljković postao nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu, te da je dužan u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti rješenja zaključiti ugovor o korištenju stana sa Zavodom za izgradnju Banjaluka.

3. U ponovnom postupku Odjeljenje za komunalne i stambene poslove Grada Banjaluka (u daljnjem tekstu: Odjeljenje) je donijelo rješenje, broj 05-372-469/98 od 20. aprila 2007. godine, kojim je odbačen prijedlog apelanta za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Sekretarijata, broj 02-

372-469/98 od 23. novembra 1998. godine. U obrazloženju rješenja Odjeljenje je navelo da je apelant tražio ponavljanje postupka okončanog Zaključkom Komisije, broj 12-I-372-1146/98 od 13. novembra 1998. godine, i rješenjem Sekretarijata, broj 02-372-469/98 od 23. novembra 1998. godine, gdje je Izvršni odbor Grada Banjaluka odlučivao u funkciji davaoca stana na korištenje, što ne predstavlja odlučivanje u upravnoj stvari i zbog čega taj akt nema karakter upravnog akta već se radi o aktu raspolaganja davaoca stana na korištenje. Dalje se navodi da je rješenjem Sekretarijata, broj 02-

372-469/98 od 23. novembra 1998. godine, doneseno u postupku izvršenja navedenog zaključka a radi zaključenja ugovora o korištenju predmetnog stana. Obzirom da je postupak prenosa stanarskog prava nije upravni postupak već postupak koji provodi organ nadležan za stambene poslove u ime i za potrebe Grada Banjaluka kao davaoca stana na korištenje, Odjeljenje je prijedlog apelanta odbacilo. Nadalje se navodi da je zaključkom Komisije, broj 12-I-372-325/2000 od 7. aprila 2000. godine, stavljen van snage zaključak od 13. novembra 1998. godine dok je ostalo na snazi rješenje Sekretarijata, broj 02-372-469/98 od 23. novembra 1998. godine, na osnovu kojeg je Slobodan Zeljković zaključio ugovor o korištenju predmetnog stana. U ovakvoj pravnoj situaciji apelantu ostaje mogućnost da pred nadležnim sudom osporava pravnu valjanost zaključenog ugovora o korištenju predmetnog stana, što je apelant i učinio (predmet se vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci pod brojem P-1326/00).

4. Rješenjem Ministarstva, broj 01-372-149/04 od 28. decembra 2007. godine, odbijena je žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Odjeljenja, broj 05-372-469/98 od 20. aprila 2007. godine.

5. Odlučujući u upravnom sporu po tužbi apelanta podnesenoj protiv rješenja Ministarstva, broj 01-372-149/04 od 28. decembra 2007. godine, i rješenja Sekretarijata, broj 02-372-469/98 od 23. novembra 1998. godine, Okružni sud je donio presudu, broj 011-0-U-08-000 244 od 11. septembra 2008. godine, kojom je tužbu apelanta u dijelu kojim se pobija rješenje Ministarstva odbio kao neosnovanu, dok je tužbu apelanta u dijelu kojim pobija rješenje Sekretarijata odbacio kao nedozvoljenu. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da nije ostvaren ni jedan od razloga za poništavanje osporenog akta iz člana 10. Zakona o upravnim sporovima («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 109/05, u daljnjem tekstu: ZUS), pa je tužbu u dijelu kojim se pobija rješenje Ministarstva odbio kao neosnovanu. Dio tužbenog zahtjeva apelanta kojim je tražio poništenje rješenja Sekretarijata, Okružni sud je odbacio kao nedozvoljen uz obrazloženje da se upravni spor prema odredbi člana 7. ZUS može voditi samo protiv konačnog upravnog akta, zaključivši da pobijano rješenje Sekretarijata nije konačni upravni akt.

6. Apelant smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

8. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u postupku donošenja osporene odluke odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta. U vezi sa tim, Ustavni sud podsjeća da je u predmetnom postupku odbijen zahtjev apelanta za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog rješenjem Sekretarijata, broj 02-372-469/98 od 23. novembra 1998. godine. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-563/05 od 28. juna 2005. godine). Iz navedenog proizilazi da se u postupku koji je okončan osporenom presudom Okružnog suda, broj 011-0-U-08-000 244 od 11. septembra 2008. godine, nije odlučivao o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupka, odnosno za postupanje po tužbi protiv akta koji ne predstavlja konačan upravni akt. Nadalje, slijedi da se u predmetnom postupku nije odlučivalo o pravu na dom apelanta iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, niti o pravu na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije, člana 8. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3606/08 (B. Z.) | Sudska praksa | Aktio