Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3630/08 (Opština Posušje)

Odluka donesena 14. 10. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3630/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine, u predmetu broj AP 3630/08, rješavajući apelaciju Općinskog pravobraniteljstva Posušje, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Općine Posušje podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-06-000936-3 od 22. jula 2008. godine, rješenja Kantonalnog suda Široki Brijeg, broj 008-0-Gž-07-000304 od 19. januara 2007. godine, i rješenja Općinskog suda u Širokom Brijegu, broj P.53/05 od 28. oktobra 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Općina Posušje, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko pravobraniteljstvo Posušje (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 17. novembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-06-000936-3 od 22. jula 2008. godine, rješenja Kantonalnog suda Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 008-0-Gž-

07-000304 od 19. januara 2007. godine, i rješenja Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P.53/05 od 28. oktobra 2005. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda, broj P.53/05 od 28. oktobra 2005. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 008-0-Gž-07-000304 od 19. januara 2007. godine, u ponovljenom postupku, odbačena je kao neblagovremena žalba apelanta izjavljena protiv presude ovog suda, broj P:35/05 od 20. jula 2005. godine u postupku koji je M.S. pokrenula protiv apelanta radi naknade štete. Općinski sud je obrazložio da su nakon zaključenja glavne rasprave 20. juna 2005. godine u konkrenom predmetu zastupnici parničnih stranaka obavješteni da će presuda biti donesena dana 20. jula 2005. godine, te su upozoreni da im se presuda neće dostavljati već će istu trebati preuzeti u zgradi ovog suda. Općinski sud je zaključio da, obzirom da je apelant žalbu protiv navedene presude podnio 22. augusta 2005. godine, iako je posljednji dan roka bio petak 19. august 2008. godine, dakle nakon proteka roka za njeno podnošenje, takva žalba je neblagovremena.

3. Rješavajući po reviziji apelanta izjavljenoj protiv drugostepene presude, Vrhovni sud donio je rješenje, broj 070-0-Rev-06-000936-3 od 22. jula 2008. godine, kojim je reviziju odbio kao neosnovanu. Vrhovni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je iz provedenih dokaza utvrđeno da je sporna presuda bila završena 20. jula 2005. godine prije podne i kao takva dostavljena od 13 do 14 sati pisarni, pa ju je apelant mogao preuzeti istog dana do kraja radnog vremena, što nije učinio pa mu je rok za žalbu počeo teći prvog narednog dana nakon donošenja presude, a koji je danom podnošenja žalbe 22. augusta 2005. godine istekao, pa je ista pred nižestepenim sudovima pravilno odbačena kao neblagovremena.

4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran rpavni lijek iz člana

13. Evropske konvencije, te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju, apelant osporava odluke redovnih sudova kojima je odbijena kao neblagovremena njegova žalba izjavljena protiv presude Općinskog suda, broj P:35/05 od 20. jula 2005. godine.

8. Na osnovu navedenog proizilazi da odluke koje apelant osporava pred Ustavnim sudom nisu konačne odluke kojima se odlučivalo o osnovanosti apelantove žalbe već je njegova žalba odbačena kao neblagovremena. Da bi se raspravljalo o osnovanosti apelantove žalbe, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti žalbu protiv presude Općinskog suda, broj P:35/05 od 20. jula 2005. godine, odnosno iscrpiti raspoloživi pravni lijek, što je apelant propustio da učini. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant podnošenjem neblagovremene žalbe, nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno podnio žalbu, na temelju koje sud nije mogao meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3630/08 (Opština Posušje) | Sudska praksa | Aktio