Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3682/08 (H. S.)

Odluka donesena 14. 10. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3682/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine, u predmetu broj AP 3682/08, rješavajući apelaciju Hasana Saračevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hasana Saračevića podnesena protiv presude Okružnog suda Istočno Sarajevo broj Gž-

107/04 od 25. oktobra 2004. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Hasan Saračević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 27. novembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda Istočno Sarajevo (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-107/04 od 25. oktobra 2004. godine.

2. Presudom Osnovnog suda Vlasenica broj P-401/02 od 10. decembra 2003. godine, obavezane su Opština Vlasenica i Republika Srpska da apelantu na ime naknade materijalne štete pričinjene na nekretninama i pokretnim stvarima solidarno isplate iznos od 59.259,22 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 29. jula 2002. godine, kao dana podnošenja tužba do isplate te da mu naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 3.160,00 KM. Sa dijelom zahtjeva koji predstavljaju razliku između traženih i dosuđenih iznosa apelant je odbijen, te u cjelosti odbijen sa zahtjevom usmjerenim protiv tuženog GP "Radnik" iz Vlasenice.

3. Presudom Okružnog suda broj Gž-107/04 od 25. oktobra 2004. godine, žalba apelanta je djelomično usvojena i prvostepena presuda preinačena, tako da je apelantu na ime naknade štete na nakretninama i pokretnim stvarima dosuđen iznos od 69.532,00 KM umjesto iznosa od 59,259,22 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 10. decembra 2003. godine kao dana presuđenja do isplate, dok je u preostalom dijelu žalba odbijena kao i žalbe prvotužene i drugotužene.

4. Odlučujući po reviziji Vrhovni sud Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) je presudom broj Rev-76/05 od 30. marta 2007. godine, reviziju uvažio i drugostepenu presudu u dosuđujućem dijelu ukinuo i vratio istom sudu na ponovno suđenje.

5. Okružni sud, u ponovnom postupku, donio je presudu broj 014-0-GŽ-07-000 234 od 10. marta 2009. godine, kojom je žalbe djelomično uvažio i prvostepenu presudu preinačio, tako da je Opština Vlasenica obavezana da apelantu na ime naknade štete na nekretnini (stambenom objektu) isplati iznos od 34.650,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 10. decembra 2003. godine kao dana presuđenja do isplate, dok je sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva, , koji se odnosi na nakanadu materijalne štete pričinjene na nekretninama (poslovni prostor i pomoćnom dvorišnom objektu) i pokretnim stvarima, kao i sa zahtjevom usmjerenim protiv Republike Srpske, apelant odbijen. U uvodu presude kao vrijednost spora u konkretnoj pravnoj stvari označen je iznos od 82.000,00 KM.

6. Nezadovoljan ishodom postupka pred Okružnim sudom, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

7. Okružni sud je dopisom od 15. juna 2009. godine obavjestio Ustavni sud da apelant nije izjavio reviziju.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

9. Ustavni sud zapaža da je u vrijeme podnošenja apelacije osporena presuda Okružnog suda broj Gž-107/04 od 25. oktobra 2004. godine bila stavljena van snage presudom Vrhovnog suda broj Rev-

76/05 od 30. marta 2007. godine, te da je bio u toku ponovni postupak pred Okružnim sudom po izjavljenim žalbama apelanta, prvotužene i drugotužene. Nakon podnošenja apelacije Okružni sud je u ponovnom postupku donio presudu broj 014-0-GŽ-07-000 234 od 10. marta 2009. godine, protiv koje, prema stanju u spisu, apelant nije izjavio reviziju.

10. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

11. Apelant nije izjavio raviziju na presudu Okružnog suda broj 014-0-GŽ-07-000 234 od 10. marta 2009. godine. U konkretnom slučaju, revizija, kao vanredni pravni lijek je dopuštena, s obzirom na označenu vrijednost predmeta spora, pa predstavlja djelotvoran pravni lijek, koji se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu (vidi, Ustavni sud, odluka broj U-136/03 od 19. aprila 2004. godine). Naime, u članu 237. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 58/03), propisano je: «(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude. (2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3) Izuzetno Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima».

12. S obzirom da apelant nije izjavio reviziju, proizilazi da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, pa se apelacija ne može razmatrati.

13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3682/08 (H. S.) | Sudska praksa | Aktio