Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3736/08 (I. G.)

Odluka donesena 14. 10. 2009.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Porez
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Predmeti (1)

AP-3736/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine, u predmetu broj AP 3736/08, rješavajući apelaciju Ive Grbića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja

1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ive Grbića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj 03-0-U-00021906-U od 26. septembar 2008. godine, rješenja Federalnog ministarstva finansija, broj 07-15-232/06 od 5. juna 2006. godine, i rješenja Porezne uprave Kantonalnog ureda Tuzla, broj 10-3-/03-15-4-70/05 od 20. decembra 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Ivo Grbić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnio je 1. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 03-0-U-00021906-U od 26. septembar 2008. godine, rješenja Federalnog ministarstva finansija (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 07-15-

232/06 od 5. juna 2006. godine, i rješenja Porezne uprave Kantonalnog ureda Tuzla (u daljnjem tekstu: Porezna uprava), broj 10-3-/03-15-4-70/05 od 20. decembra 2005. godine. Apelant je 26. marta 2009. godine dopunio svoju apelaciju.

2. Rješenjem Porezne uprave, broj 10-3-/03-15-4-70/05 od 20. decembra 2005. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva, broj 07-15-232/06 od 5. juna 2006. godine, odbijena je kao neosnovana žalba apelanta izjavljena zbog nedonošenja rješenja o razrezu poreza na dohodak od imovine i imovinskih prava za 2004. godinu. Porezna uprava je obrazložila da je članom 40. stav 1. Zakona o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine propisano da se razrez porezne obaveze izvršava po prijemu porezne prijave ili izmjenjene porezne prijave koju je pripremnio porezni obaveznik i u kojoj je obračunao poreznu obavezu, a kako je apelant podnio poreznu prijavu po prijemu iste izvršen je unos iznosa porezne obaveze u evidenciji Porezne ispostave shodno citiranim zakonskim odredbama, zbog čega je odlučeno kao u dispozitivu obrazloženja.

3. Rješavajući po tužbi apelanta u upravnom sporu koji je pokrenuo protiv rješenja drugostepenog organa, Kantonalni sud je donio rješenje, broj 03-0-U-00021906-U od 26. septembar 2008. godine, kojim je odbio tužbu apelanta kao neosnovanu. Kantonalni sud je naveo da su nižestepeni organi odlučujući o žalbi apelanta zbog nedonošenja rješenja o razrezu poreza i imajući u vidu relevantne odredbe Zakona o poreznoj upravi, pravilno zaključili da porezna uprava nije institucija koja utvrđuje poreznu obavezu obaveznika, te da nižestepeni organi nisu bili dužni da apelantu izrade i donesu posebno rješenje o razrezu poreza na imovinu za 2004. godinu.

4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu navedenog prava apelant vidi u tome što „u konkretnom slučaju nikada nije donijet pojedinačni akt koji bi meritorno riješio pitanje poreza na imovinu i prihode od imovine i imovinskih prava za 2004. godinu“.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

6. Ustavni sud zapaža da se apelant isključivo žali na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Budući da je prema praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, pravo na djelotvoran lijek akcesorno pravo, to se povreda ovog prava može utvrđivati samo u vezi sa «uživanjem prava i sloboda garantovanih Evropskom konvencijom». Iako utvrđivanje kršenja nekog od garantovanih prava nije pretpostavka za primjenu člana 13. Evropske konvencije, ipak se ovaj član neće moći primijeniti ukoliko činjenice konkretnog slučaja ne ulaze «u opseg» garantovanog prava (vidi mutatis mutandis Evropski sud, Karlheinz Schmidt protiv Njemačke, presuda od 18. jula 1994. godine, Serija A broj 291-B, stav 22).

7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3736/08 (I. G.) | Sudska praksa | Aktio