Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3795/08 («Kompanija Dušanić» d.o.o. Modriča i «Kompanija Dušanić» d.o.o. Prnjavor)
Odluka donesena 14. 10. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3795/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine, u predmetu broj AP 3795/08, rješavajući apelaciju «Kompanije Dušanić» d.o.o. Modriča i «Kompanije Dušanić» d.o.o. Prnjavor, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Kompanije Dušanić» d.o.o. Modriča i «Kompanije Dušanić» d.o.o. Prnjavor podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Doboju, broj 013-0-Pž-08-000 075 od 8. oktobra 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. «Kompanija Dušanić» d.o.o. Modriča i «Kompanija Dušanić» d.o.o. Prnjavor (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Zoran Bubić, advokat iz Banje Luke, podnijeli su 8. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 013-0-Pž-08-000 075 od 8. oktobra 2008. godine.
2. Rješenjima o utvrđivanju naknade za korištenje gradskog građevinskog zemljišta Odjeljenja za prostorno uređenje i stambeno komunalne poslove Opštine Modriča (u daljnjem tekstu: Odjeljenje), br. 05/8-475-25-279/04 od 23. novembra 2004. godine, 05-08-475-88-332/2004 od 27. decembra 2004. godine, 05/8-416-1-428/05 od 29. marta 2005. godine, 05/8-416-2-488/06 od 30. juna 2006. godine i 05/8-416-1-433/07 od 23. februara 2007. godine, utvrđena je obaveza apelanta «Kompanija Dušanić» d.o.o. Prnjavor plaćanja naknade za korištenje gradskog građevinskog zemljišta, u iznosu, periodu i na način preciziran u izrekama tih rješenja.
3. Na osnovu izvršnih isprava – prethodno navedenih rješenja Odjeljenja, rješenjem o izvršenju Osnovnog suda u Modriči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 086-0-Ip-07-000 154 od 21. septembra 2007. godine, na prijedlog Odjeljenja, kao tražioca izvršenja, dozvoljeno je izvršenje protiv apelanta «Kompanija Dušanić» d.o.o. Prnjavor, kao izvršenika, radi naplate duga.
4. Rješenjem Osnovnog suda, broj 086-0-I-07-00154 od 6. februara 2008. godine, usvojen je prigovor apelanta «Kompanija Dušanić» d.o.o. Prnjavor na rješenje o izvršenju, te ukinuto rješenje o izvršenju kao i sve do tada provedene izvršne radnje.
5. Rješenjem Okružnog suda, broj 013-0-Pž-08-000 075 od 8. oktobra 2008. godine, uvažena je žalba Odjeljenja kao tražioca izvršenja, rješenje Osnovnog suda, broj 086-0-I-07-00154 od 6. februara 2008. godine, preinačeno tako što je odbijen kao neosnovan prigovor apelanta «Kompanija Dušanić» d.o.o. Prnjavor na rješenje o izvršenju i rješenje o izvršenju ostalo na snazi.
6. Apelanti se žale da im je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
8. S obzirom da su apelanti eksplicitno osporili rješenje Okružnog suda, broj 013-0-Pž-08-000 075 od 8. oktobra 2008. godine, koje je doneseno u izvršnom postupku, Ustavni sud će dopustivost predmetne apelacije ispitati u odnosu na navedeno rješenje. Kako je predmetno rješenje doneseno u izvršnom postupku, Ustavni sud prvenstveno treba odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanata, u smislu člana 6. Evropske konvencije.
9. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-
21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi „Službeni glasnik BiH“, broj 18/04 tačka 40.) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).
10. U konkretnom slučaju apelantova građanska prava i obaveze su utvrđena rješenjima Odjeljenja, a kojim su utvrđene obaveze apelanta «Kompanija Dušanić» d.o.o. Prnjavor da plati naknade za korištenje gradskog građevinskog zemljišta, u iznosu, periodu i na način preciziran u izrekama tih rješenja. Prema tome, Ustavni sud konstatuje da u predmetnom izvršnom postupku, koji je okončan osporenim rješenjem, nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelanta».
11. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima kada osporenim rješenjem nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelanata, postupak koji je rezultirao tim rješenjem ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
12. Također, Ustavni sud zaključuje da se osporenim rješenjem nije odlučivalo o apelantovom pravu na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već se odlučivalo o tome da li su ispunjeni procesni uslovi za izvršenje predmetnih rješenja Odjeljenja. Prema tome, u konkretnom slučaju osporenim rješenjem nije došlo ni do miješanja u apelantovo prava na imovinu. Stoga, iz navedenih razloga proizilazi da je predmetna apelacija i u odnosu na član II/3.k) ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović