Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3949/08 (A.D. «Jedinstvo» Novi Grad)
Odluka donesena 14. 10. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3949/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine, u predmetu broj AP-3949/08, rješavajući apelaciju A.D. «Jedinstvo» Novi Grad, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija A.D. «Jedinstvo» Novi Grad podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjaluci, broj: 11 0 U 000 137 08 U od 14. oktobra 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. A.D. «Jedinstvo» Novi Grad (u daljnjem tekstu: apelant) iz Novog Grada, kojeg zastupa Dane Končar, advokat iz Banjaluke, podnio je 24. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjaluci, broj: 11 0 U 000 137 08 U od 14. oktobra 2008. godine. Također, apelant je predložio da Ustavni sud donese odluku o privremenoj mjeri kojom će zabraniti raspolaganje poslovnim prostorom u Novom Gradu koji je upisan u knjigu uloženih ugovora po rješenju područne jedinice u Novom Gradu RS-
Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: Područna jedninica), br. 33-952-P-16/07 od 15. marta 2007. godine u korist «Žitoprerade» d.d. Bihać, i time se spriječilo nastupanje velike materijalne štete za apelanta.
2. Područna jedinica je 15. marta 2007. godine donijela rješenje broj 33-952-P-16/02 kojim je dozvoljen upis prava svojine u Knjigu uloženih ugovora o prodaji poslovnih zgrada, poslovnih prostorija i garaža sa 1/1 dijela, u korist «Žitoprerade» dd iz Bihaća, u list uloženih ugovora o prodaji poslovnih zgrada, poslovnih prostorija i garaža broj 71 k.o. Novi Grad, i to poslovnog prostora u državnoj svojini u Novom Gradu, stambena zgrada «Emina» korisne površine od 123,62 m² izgrađene na k.č. broj 252 iz Pl. 885 k.o. Novi Grad.
3. Apelant je 16. aprila 2007. godine Područnoj jedinici podnio prijedlog za ponavljanje postupka i oglašavanje ništavim rješenje tog organa broj 33-952-P-16/02.
4. Područna jedninica je 18. marta 2008. godine donijela zaključak broj: 33-952-P-20/07 kojim je prekinuto ponavljanje postupka i od apelanta zatraženo da u roku od 30 dana od dana konačnosti zaključka, pokrene postupak kod nadležnog suda za utvrđivanje prava vlasništva na navedenom poslovnom prostoru u Novom Gradu, te da o tome podnese dokaz ovom organu. Stavom dva dispozitiva zaključka je navedeno da ako apelant ne podnese navedeni dokaz, smatrati će se da je odustao od zahtjeva i postupak će se obustaviti.
5. Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banjaluka (u daljnjem tekstu: Republička uprava) je 9. aprila 2008. godine donijela rješenje broj: 21.03/952.3-6/08 kojim je odbijena žalba apelanta izjavljena protiv zaključka Područne jedinice, broj: 33-952-P-20/07 od 18. marta 2008. godine.
6. Okružni sud je 14. oktobra 2008. godine donio presudu broj: 11 0 U 000 137 08 U (raniji broj 011-0-U-08 000 459) kojom je tužba apelanta protiv rješenja broj: 21.03/952.3-6/08 od 9. aprila 2008. godine odbijena kao neosnovana.
7. Apelant smatra da je u predmetnom postupku došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
9. U konkretnom slučaju apelant se žali na presudu Okružnog suda, broj: 11 0 U 000 137 08 U (raniji broj 011-0-U-08-000 459) od 14. oktobra 2008. godine kojom je odbijena kao neosnovana njegova tužba protiv rješenja Republičke uprave, broj 21.02/952.3-6/08 od 9. aprila 2008. godine.
10. S tim u vezi, Ustavni sud će kao prvo utvrditi da li je u konkretnom slučaju primjenjiv član 6. Evropske konvencije. Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji smatra da se ključno pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjljiv ili ne, sastoji u odgovoru na sljedeće pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenjljivim.
11. Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava koju Ustavni sud podržava (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP-1887/06 od 6. marta 2007. godine), u konkretnom slučaju Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» procedure po apelantovom zahtjevu za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Područne jedinice broj 33-952-P-16/02 od 15. marta 2007. godine odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta.
12. U konkretnom slučaju se nije odlučivalo o apelantovim vlasničkim pravima u odnosu na sporni poslovni prostor, odnosno o njegovim građanskim pravima i obavezama, nego o procesnim uslovima da se dozvoli ponavljanje postupka. Budući da se radi o procesnim odlukama, Ustavni sud zaključuje da ishod procedure u kojoj je donijeta pobijana presuda nije bio odlučujući za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obaveza. Stoga, pitanje pravičnosti predmetnog postupka ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkopatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović