Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4002/08 (S.V.)
Odluka donesena 14. 10. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4002/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine, u predmetu broj AP 4002/08, rješavajući apelaciju S.V., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S.V. podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj: 011-0-Gž-08-001 333 od 19. sptembra 2008. godine i rješenja Osnovnog suda u Gradišci, broj: 072-
0-V-07-000358 od 31. marta 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. S.V. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Laktaša, kojeg zastupa Predrag Vulin iz Banjaluke, podnio je 29. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj: 011-0-
Gž-08-001 333 od 19. sptembra 2008. godine i rješenja Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj: 072-0-V-07-000358 od 31. marta 2008. godine.
2. Rješenjem Republičke uprave za imovinsko pravne poslove-Područne jedinice Gradiška (u daljnjem tekstu: Republička uprava), broj 18-473-5-9/06 od 20. marta 2007. godine, izvršena je eksproprijacija nekretnina označenih kao k.č. br. 896/2 «Potkućnica», njiva 5 klase površine 2.465 m², k.č. br. 897/1 «Barica», livada 3 klase površine 841 m², k.č. br. 897/2 «Barica», livada 3 klase površine 631 m², upisane u Pl.br. 393 k.o. Romanovci sa 1/1 dijela u korist apelanta, radi izgradnje autoputa Banjaluka-Gradiška, dionice puta Mahovljani-Gradiška.
3. Rješenjem Osnovnog suda, broj: 072-0-V-07-000358 od 31. marta 2008. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj: 011-0-Gž-08-001 333 od 19. septembra 2008. godine, apelantu je određena naknada za nekretnine ekspropisane rješenjem Republičke uprave broj 18-473-
5-9/06 od 20. marta 2007. godine, za zemljište u iznosu od 22.886,00 KM.
4. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je između stranaka u postupku, apelanta i Republike Srpske, sporna visina naknade za navedeno eksproprisano zemljište. Okružni sud u postupku je utvrdio da je ukupna naknada za izuzeto zemljište pravilno procjenjena i da je činjenično utvrđenje prvostepenog suda pravilno. Naime, Okružni sud je naveo da odrebom člana 12. stav 1. u vezi sa članom 76. stav 2. Zakona o eksproprijaciji («Službeni glasnik Republike Srpske» broj: 112/06; u daljnjem tekstu: Zakon), propisano da za eksproprisanu nepokretnost vlasniku pripada naknada u drugoj nepokretnosti, a ako korisnik eksproprijacije ne može obezbjediti takvu nepokretnost, određuje se pravična naknada u novu, koja ne može biti niža od tržišne vrijednosti nepokretnosti koja se ekspropriše. Nadalje, članom 54. Zakona regulisano je da pravična naknada u novcu ne može biti niža od tržišne vrijednosti nepokretnosti koja se ekspropriše u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja o eksproprijaciji, odnosno u vrijeme sklapanja sporazuma. Pored toga, propisano je da tržišna vrijednost izražena u cijeni koja se za određenu nepokretnost može postići na tržištu i koja zavisi od odnosa ponude i potražnje u vrijeme njenog utvrđenja. Članom 76. stav 2. Zakona je propisano da će se postupak za određivanje naknade za eksproprisanu nepokretnost u kojem do dana stupanja na snagu ovog zakona nije zaključen sporazum o naknadi, odnosno nije donesena pravosnažna odluka, završiti po odrebama sada važećeg zakona. Obzirom na navedeno, Okružni sud je ocjenio da naknada za eksproprisano zemljište dosuđena pobijanim rješenjem je pravična naknada, koja omogućava apelantu da uspostavi materijalno stanje koje je imao prije preuzimanja predmetnog zemljišta.
5. Prema stanju spisa, apelant nije izjavio reviziju protiv drugostepene odluke.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, revizija, kao vanredni pravni lijek, predstavlja, u slučajevima u kojima je dopuštena, efektivan pravni lijek (vidi odluku Ustavnog suda, U-136/03, od 19. aprila 2004. godine). U slučaju da je revizija dopuštena, tada se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Naime, u članu 237. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske Hercegovine Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03 i 74/05), propisano je: «(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanje prepisa presude. (2) revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3) Izuzetno Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima». Nadalje odredbom člana 254. st. 1. i 4. propisano je «(1)Stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostepenog suda kojim je postupak pravosnažno završen (4) U postupku povodom revizije protiv rješenja shodno će se primjenjivati odredbe ovog zakona o reviziji protiv presude.»
9. U konkretnom slučaju, apelant nije protiv drugostepenog rješenja izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske, iako je to mogao učiniti. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da je, prema Zakonu o parničnom postupku, revizija takav pravni lijek koji omogućava da se pravosnažna drugostepena odluka ispita zbog povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Međutim, apelant je propustio protiv osporene odluke izjaviti reviziju, koja je bila dozvoljena, a u kojoj je mogao tražiti da se pred redovnim sudom ispita primjena materijalnog i procesnog prava, zbog čega Ustavni sud konstatuje da apelant nije iscrpio sve pravne lijekove koji su mogući po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović