Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2886/09 (M.Š.)
Odluka donesena 14. 10. 2009.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2886/09
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
14. 10. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović i potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine, u predmetu broj AP-2886/09, rješavajući zahtjev M.Š. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev M.Š. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. M.Š. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, koga zastupa Željko Šurlan, advokat iz Banjaluke, podnio je 11. septembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 71 0 K 011531 09 Kž od 17. juna 2009. godine i presude Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 71 0 K 011531 06 K od 9. decembra 2008. godine. Apelant je također podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio odlaganje izvršenja njegove kazne zatvora do donošenja konačne odluke Ustavnog suda po predmetnoj apelaciji.
2. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 K 011531 06 K od 9. decembra 2008. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 71 0 K 011531 09 Kž od 17. juna 2009. godine, apelant je oglašen krivim zbog produženog krivičnog djela šumske krađe iz člana 430. stav 2. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS) za koje mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 3 mjeseca i novčana kazna u iznosu od 3.000 KM. Istom presudom apelant je na osnovu člana 99. stav
1. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKP RS) obavezan da plati troškove krivičnog postupka na ime paušala u iznosu od 100 KM, a na osnovu člana 108. stav 2. ZKP RS oštećena je sa imovinsko-pravnim zahtjevom upućena na parnicu.
3. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evrospke konvencije i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u odnosu na na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Ističe da dokazi u predmetnom postupku nisu savjesno i brižljivo prikupljeni, a prikupljeni dokazi su pribavljeni na nezakonit način što je onemogućilo apelanta da se brani. Po njegovom mišljenju da su dokazi prikupljeni na zakonit način protiv njega ne bi bio ni pokrenut krivični postupak. Također smatra da sud nije primjenio načelo in dubio pro reo. Dalje navodi da se Okružni sud nije izjasnio na sve njegove žalbene navode čime je povrijedio njegovo pravo na odbranu. Ističe da je u predmetnom postupku povrijeđeno i pravo na ravopravnost stranaka. Predlaže da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi „zabranio izvršenje presude“ zato što bi mu upućivanjem na izdržavanje kazne zatvora bila nanesena nepopravljiva štetu jer bi ostao bez zaposlenja a time i izvora prihoda za svoju porodicu. Također smatra da bi plaćanjem novčane kazne bila dovedena u pitanje egzistencija apelanta i njegove porodice odnosno supruge i malodobnog djeteta.
4. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
5. Ustavni sud smatra da je sloboda i sigurnost ličnosti nesumnjivo jedno od najvažnijih ljudskih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija. Stoga je nesporan interes osobe koja se upućuje ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora da se, u smislu člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, odluči o privremenoj mjeri obustave izvršenja ili upućivanja na izdržavanja kazne zatvora. Međutim, kao jedini kriterij za Ustavni sud da odluči usvojiti zahtjev za privremenu mjere ne može biti samo činjenica da je osoba lišena slobode ili da joj predstoji lišavanje slobode radi izvršenja kazne zatvora po pravosnažnoj sudskoj presudi, kada ta osoba takav zahtjev zasniva samo na tvrdnji da u postupku koji je prethodio osporenoj odluci nisu poštovana njena ustavna prava. Takvim automatizmom bi ovaj institut privremene mjere izgubio svoju svrhu. Ustavni sud je, stoga, u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru, i ovom prilikom ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelanti navode u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri, broj AP-1363/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
6. Razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedinog raspoloživog mehanizma u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentovati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Posebno je neprihvatljivo za Ustavni sud da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava s obzirom da se takvi razlozi, kao što je već rečeno u prethodnom stavu ove odluke, ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri. Drugačijim tumačenjem i primjenom mehanizma privremene mjere Ustavni sud bi doveo u pitanje izvršenje pravosnažnih sudskih odluka čime bi se ozbiljno ugrozili principi vladavine zakona i pravne sigurnosti kao temeljni principi Ustava Bosne i Hercegovine.
7. U konkretnom slučaju, Ustavnom sudu, osim navoda u vezi sa kršenjem ljudskih prava koja se tiču merituma predmeta, nisu dostavljeni argumenti i dokazi koji ukazuju prima facie na neophodnost usvajanja zahtjeva za privremenu mjeru.
8. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
9. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović