Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-119/09 (B. R.)
Odluka donesena 22. 10. 2009.
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-119/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 10. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednici Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 22. oktobra 2009. godine, u predmetu broj AP 119/09, rješavajući apelaciju Bosiljke Radić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Bosiljke Radić podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjaluci, broj 11 0 U 000230 08 U (stari broj 011-0-U-08-000 578) od 9. decembra 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Bosiljka Radić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Prijedora, podnijela je 12. januara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 11 0 U 000230 08 U (stari broj 011-
0-U-08-000 578) od 9. decembra 2008. godine. Apelantica je 7. septembra 2009. godine dopunila apelaciju.
2. Rješenjem Republičkog inspektorata rada Banjaluka Odjeljenje Prijedor (u daljnjem tekstu : Republički inspektorat-Odjeljenje Prijedor) broj 05/5.1.2-173.1-1192/04 od 17. decembra 2004. godine, naloženo je «Novim rudnicima Ljubija» d.o.o. Prijedor (u daljnjem tekstu: poslodavac) da otkloni utvrđene nedostatke koji se odnose na otkaz ugovora o radu radnicima navedenim u izreci rješenja i drugim licima kojim je radni odnos prestao na osnovu sticanja prava na penziju, na taj način što će imenovanim radnicima i drugim radnicima kojima prestaje radni odnos po navedenim osnovima, prije prestanka radnog odnosa, obezbijediti isplatu neisplaćenih plata, naknada plata i drugih davanja utvrđenih Zakonom o radu i Opštim kolektivnim ugovorom; obezbijediti uplatu neizmirenih doprinosa za PIO i osiguranje za slučaj nezaposlenosti; obračunati otpremninu radnicima kojima je radni odnos prestao po osnovu otkaza ugovora o radu iz ekonomskih, organizacionih i tehnoloških razloga i obezbijediti isplatu iste; utvrditi dužinu otkaznog roka prema ukupnom radnom stažu radnika, a u skladu sa odredbama člana 38. g Opšteg kolektivnog ugovora; kao i isplatiti naknadu plate za vrijeme trajanja otkaznog roka i priznati sva prava kao da su radili do isteka otkaznog roka u skladu sa članom 122. Zakona o radu.
3. Apelantica je podnijela zahtjev za izvršenje rješenja Republičkog inspektorata-Odjeljenje Prijedor broj 05/5.1.2-173.1-1192/04 od 17. decembra 2004. godine, radi ostvarenja njenih novčanih potraživanja iz radnog odnosa u iznosu od 86.242,19 KM, prema obračunu sudskog vještaka, koji odbačen kao nedopušten Zaključkom inspektora rada Republičke uprave za inspekcijske poslove-
Odjeljenje Prijedor (u daljnjem tekstu: inspektor rada) broj 26.3.10/173-105/08 od 17. marta 2008. godine, potvrđenim Rješenjem Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 16-173-4910/08 od 15. maja 2008. godine, uz obrazloženje da je apelantica u konkretnom slučaju tražila izvršenje novčanih potraživanja koja nisu bila predmet rješenja Republičkog inspektorata-Odjeljenje Prijedor broj 05/5.1.2-173.1-1192/04 od 17. decembra 2004. godine, jer tim rješenjem nije utvrđena visina ukupnih, niti pojedinačnih novčanih potraživanja radnika, odnosno da se isto ne odnosi na izvršenje novčanih obaveza, već je naloženo poslodavcu otklanjanje nepravilnosti utvrđenih prilikom inspekcijskog pregleda.
4. Okružni sud je presudom, broj 11 0 U 000230 08 U (stari broj 011-0-U-08-000 578) od 9. decembra 2008. godine, odbio kao neosnovanu apelanticinu tužbu protiv rješenja Ministarstva, broj 16-173-4910/08 od 15. maja 2008. godine, dok je tužbu protiv zaključka inspektora rada, broj 26.3.10/173-105/08 od 17. marta 2008. godine odbacio kao nedozvoljenu.
5. U obrazloženju presude, Okružni sud je naveo da inspektor rada nije mogao donijeti zaključak o dozvoli izvršenja novčanog potraživanja koje nije bilo predmet razmatranja rješenja Republičkog inspektorata-Odjeljenje Prijedor. S obzirom da je apelantica insistirala na isplati potraživanja na ime neisplaćenih plata i drugih primanja iz radnog odnosa, sud je istakao da apelantica zaštitu svojih prava iz radnog odnosa može zatražiti podnošenjem tužbe nadležnom sudu u smislu člana 105. Zakona o radu, a da inspektor nije nadležan da utvrđuje visinu neisplaćenih plata jer to spada u nadležnost redovnog suda.
6. Apelantica smatra da je osporenom odlukom povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
8. S obzirom na to da apelantica smatra da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, potrebno je da Ustavni sud prvenstveno odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud je, u predmetu AP 3212/08, već odlučivao o istim činjeničnim i pravim pitanjima i donio je odluku u kojoj je apelaciju podnesenu iz istih razloga kao i u predmetnom slučaju odbacio kao nedopuštenu ratione materiae. Ustavni sud se, stoga, umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, poziva na obrazloženje i razloge date u odluci broj AP 3212/08od 8. septembra 2009. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba).
10. Obrazloženje navedeno u odluci Ustavnog suda, broj AP 3212/08od 8. septembra 2009. godine u cijelosti se odnosi i na ovu odluku. U citiranoj odluci je zaključeno da se u predmetnom postupku ispitivala samo procesna dopustivost apelantovog „zahtjeva“, a nije odlučivalo o njegovim građanskim pravima, niti mu je nametnuta kakva obaveza. Naime, rješenjem Republičkog inspektorata-Odjeljenje Prijedor, a čije izvršenje je apelant tražio, isljučivo je odlučivano o pravima i obavezama poslodavca kojem je u postupku kontrole poslovanja, koju su izvršili inspekcijski organi, naloženo da otkloni nedostatke u poslovanju. Ovakav zaključak potvrđuje i činjenica da apelantica upućena da svoja prava iz radnog odnosa ostvari u parničnom postupku. Shodno tome, ishod procedure u kojoj je doneseno osporeno rješenje nije bio odlučujući za utvrđivanja apelanticinih građanskih prava i obaveza, zbog čega su navodi apelacije o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, ratione materiae, inkopaktibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
11. Ustavni sud dalje konstatuje da se u predmetnom postupku, a imajući u vidu činjenicu da se osporenom odlukom odlučivalo isključivo o procesnim pitanjma, nije odlučivalo ni o apelanticinim pravima iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i iz člana 17. Evropske, te da su apelanticini navodi i u tom dijelu, takođe, ratione materiae, inkopaktibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović