Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1416/09 (M. P.)

Odluka donesena 22. 10. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1416/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 10. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednici Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 22. oktobra 2009. godine, u predmetu broj AP 1416/09, rješavajući apelaciju Momčila Prstojevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Momčila Prstojevića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj: 09 0 U 000813 07 U od 11. marta 2009. godine i rješenja Općinskog vijeća Novo Sarajevo, broj: 01-02-713/07 u vezi sa brojem: 04-31-285/07 od 31. oktobra 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Momčilo Prstojević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupaju Ekrem Galijatović, Alija Galijatović, Maida Galijatović i Nerma Bavčić, advokati iz Sarajeva, podnio je 8. maja 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj: 09 0 U 000813 07 U od 11. marta 2009. godine i rješenja Općinskog vijeća Novo Sarajevo (u daljnjem tekstu: Općinsko vijeće), broj: 01-02-713/07 u vezi sa brojem: 04-31-285/07 od 31. oktobra 2007. godine.

2. Općinsko vijeće je 24. septembra 2007. godine donijelo zaključak broj: 01-02-646/07 u vezi sa brojem: 04-31-285/07 kojim je prihvatilo ponudu apelanta za preuzimanje neizgrađenog gradskog građevinskog zemljišta, po pravu preče kupnje.

3. Općinsko vijeće je 31. oktobra 2007. godine donijelo rješenje broj: 01-02-713/07 u vezi sa brojem: 04-31-285/07 kojim je predmetno zemljište preuzeto iz posjeda apelanta, kao ranijeg zemljišno-knjižnog korisnika, u korist Općine Novo Sarajevo uz naknadu apelantu po cijeni od 130,00 KM, za m².

4. Kantonalni sud je 11. marta 2009. godine donio rješenje broj: 09 0 U 000813 07 U kojim je odbačena tužba apelanta izjavljena radi poništenja rješenja Općinskog vijeća, broj: 01-02-713/07 u vezi sa brojem: 04-31-285/07 od 31. oktobra 2007. godine.

5. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je članom 69. stav 1. Zakona o građevinskom zemljištu Federacije BiH («Službene novine Federacije BiH», broj: 67/05), propisano da raniji vlasnik neizgrađenog građevinskog zemljišta koje je preuzeto iz njegovog posjeda ima pravo na naknadu, a stavom 4. istog člana, je predviđeno da se naknada određuje i isplaćuje po odredbama Zakona o eksproprijaciji. Kantonalni sud je istakao, da apelant tužbom osporava visinu naknade za preuzeto zemljište, zbog povećanja vrijednosti metra kvadratnog zemljišta, od momenta podnošenja ponude do donošenja rješenja o preuzimanju. Obzirom na navedeno, Kantonalni sud je naglasio da apelant svoja prava može ostvariti u skladu sa odredbama Zakona o eksproprijaciji u vanparničnom postupku pred nadležnim Općinskim sudom. Uvidom u apelaciju i priložene dokumente, nema dokaza da je apelant pokrenuo postupak pred Općinskim sudom.

6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na fer suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju apelant nije pokrenuo vanparnični postupak za ostvarenje prava na pravičnu naknadu u skladu sa odredbama Zakona o eksproprijaciji, iako mu je na to ukazano u obrazloženju osporenog rješenja Kantonalnog suda. Ustavni sud smatra da apelant nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove pred nadležnim organima, te da samim tim nije došao do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja pred Ustavnim sudom. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1416/09 (M. P.) | Sudska praksa | Aktio