Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1889/07 (S. B.)

Odluka donesena 22. 10. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1889/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 10. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednici Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 22. oktobra 2009. godine, u predmetu broj AP-1889/07, rješavajući apelaciju Sejfulaha Begića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sejfulaha Begića, podnesena zbog neizvršenja pravosnažne Presude Općinskog suda u Velikoj Kladuši, broj PS:28/2001 od 10. maja 2002. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Sejfulah Begić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, podnio je 25. juna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja pravosnažne Presude Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj PS:28/2001 od 10. maja 2002. godine.

2. Pravosnažnom Presudom Općinskog suda broj PS:28/2001 od 10. maja 2002. godine, obavezana je tužena HUTP «Kladušnica» Velika Kladuša da apelantu na ime neosnovanog obogaćenja isplati iznos od 104.841,00 KM u roku od 15 dana od dana donošenja presude, pod prijetnjom izvršenja.

3. Na apelantov prijedlog, Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj IP-65/03 od 20. oktobra 2003. godine, kojim je određeno izvršenje na nekretninama HUTP «Kladušnica» Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: izvršenik) pobliže označenim u dispozitivu rješenja.

4. Izvršenik je podnio prigovor protiv Rješenja o izvršenju broj IP-65/03 od 20. oktobra 2003. godine, koji je Općinski sud odbio kao neosnovan Rješenjem broj IP-65/03 od 28. januara 2004. godine.

5. Protiv Rješenja Općinskog suda broj IP-65/03 od 28. januara 2004. godine, izvršenik je podnio žalbu, koju je Kantonalni sud u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) odbio kao neosnovanu Rješenjem broj PŽ-98/04 od 20. decembra 2004. godine i potvrdio prvostepeno rješenje.

6. Općinski sud je, zatim, postupajući u predmetnoj izvršnoj stvari, donio Zaključak broj IP-

65/03 od 3. juna 2005. godine, kojim je pozvao apelanta da radi namirenja dosuđenog potraživanja sudu, u roku od 15 dana od prijema zaključka, dostavi novi prijedlog za izvršenje u kojem će predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja, i to pokretne stvari ili novčana sredstva na transakcijskom računu izvršenika. U obrazloženju zaključka je navedeno da je Općinski sud u toku postupka utvrdio da je izvršenje u navedenom predmetu postalo nemoguće jer je još uvijek na snazi privremena mjera Doma za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Dom) od 11. aprila 2003. godine u predmetu broj CH/02/11147, kojom je Dom naredio Federaciji Bosne i Hercegovine da spriječi poduzimanje bilo kakvih aktivnosti koje se odnose na prodaju objekata izvršenika. Kako je u konkretnom slučaju predmet izvršenja objekat na koji se odnosi navedena naredba i privremena mjera Doma, Općinski sud je ocijenio da se izvršenje na predmetnoj nekretnini ne može provesti shodno odredbi člana 63. stav 3. Zakona o izvršnom postupku, pa je primjenom istog člana stav 4. odlučio kao u izreci zaključka.

7. Postupajući po Zaključku Općinskog suda, broj IP-65/03 od 3. juna 2005. godine, apelant je dostavio novi prijedlog za izvršenje u kojem je predložio izvršenje putem zapljene i procjene pokretnih stvari izvršenika, a postupajući po Zaključku Općinskog suda, broj IP-65/03 od 27. juna 2005. godine, apelant je dostavio zahtjev za utvrđenje imovine izvršenika.

8. Nakon toga, Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj I p-65/03 od 8. jula 2005. godine, kojim je određeno izvršenje pljenidbom i procjenom pokretnih stvari izvršenika.

9. Međutim, Općinski sud je u prilogu dopisa broj 023-0-SU-09-001118 od 1. oktobra 2009. godine, dostavio Ustavnom sudu Rješenje Općinskog suda broj Ip-65/03 od 9. jula 2007. godine, kojim je obustavljen postupak u predmetnoj izvršnoj stvari i ukinute sve provedene izvršne radnje u odnosu na pokretne stvari izvršenika. U obrazloženju tog rješenja je navedeno da je u toku postupka, sudski izvršitelj tog suda 22. januara 2007. godine na licu mjesta utvrdio da izvršenik ne posjeduje nikakvu pokretnu imovinu koja bi bila predmet izvršenja, a da je apelant obavijest tog suda o bezuspješnom pokušaju pljenidbe pokretnih stvari izvršenika primio 9. februara 2007. godine, i da u zakonskom roku od tri mjeseca od dana dostave obavijesti nije predložio ponovno provođenje pljenidbe, pa je Sud primjenom odredbe člana 125. stav 3. i člana 63. stav 7. Zakona o izvršnom postupku, odlučio kao u izreci rješenja. U pouci o pravnom lijeku je navedeno da je protiv tog rješenja dozvoljena žalba Kantonalnom sudu u roku od 8 dana po prijemu rješenja. Apelant nije izjavio žalbu protiv navedenog rješenja, pa je isto postalo pravosnažno 27. jula 2009. godine.

10. Apelant smatra da je neizvršenjem pravosnažne Presude Općinskog suda broj PS:28/2001 od 10. maja 2002. godine, odnosno neprovođenjem Rješenja o izvršenju br. IP-65/03 od 20. oktobra 2003. godine i I p-65/03 od 8. jula 2005. godine povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, te je zatražio da se naloži Općinskom sudu da bez odlaganja provede izvršenje.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

12. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

13. Apelant se žali da je neizvršenjem pravosnažne Presude Općinskog suda broj PS:28/2001 od 10. maja 2002. godine povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Međutim, Ustavni sud primjećuje da je postupak izvršenja navedene presude obustavljen Rješenjem Općinskog suda broj Ip-65/03 od 9. jula 2007. godine, a da je apelant propustio izjaviti žalbu protiv tog rješenja, iako je o tome obaviješten u pravnoj pouci u navedenom rješenju. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

14. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1889/07 (S. B.) | Sudska praksa | Aktio