Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1947/09 (V. D.)
Odluka donesena 22. 10. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Protek roka
- Upravni postupak
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1947/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 10. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednici Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 22. oktobra 2009. godine, u predmetu broj AP-1947/09, rješavajući apelaciju Višnje Duranspahić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Višnje Duranspahić podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Uvp-06-000069 od 15. aprila 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Višnje Duranspahić podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj U-1573/05 od 20. decembra 2005. godine, Rješenja Ministarstva graditeljstva, prostornog uređenja i zaštite okoliša Hercegovačko neretvanskog kantona broj UP-09-25-03-1312/01 od 3. oktobra 2005. godine i Rješenja Službe graditeljstva, imovinskih, pravnih i stambenih poslova i zaštite okoliša Gradske općine Mostar Zapad broj O-07/II-3-2143/98 od 3. decembra 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Višnja Duranspahić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Mevludin Kurbašić, advokat iz Sarajeva, podnijela je 22. juna 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Uvp-06-000069 od 15. aprila 2009. godine, Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj U-1573/05 od 20. decembra 2005. godine, Rješenja Ministarstva graditeljstva, prostornog uređenja i zaštite okoliša Hercegovačko neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UP-09-25-03-1312/01 od 3. oktobra 2005. godine i Rješenja Službe graditeljstva, imovinskih, pravnih i stambenih poslova i zaštite okoliša Gradske općine Mostar Zapad (u daljnjem tekstu: Služba) broj O-07/II-3-2143/98 od 3. decembra 2003. godine.
2. Služba je, u ponovnom postupku, donijela Rješenje broj O-07/II-3-2143/98 od 3. decembra 2003. godine, potvrđeno Rješenjem Ministarstva broj UP-09-25-03-1312/01 od 3. oktobra 2005. godine, kojim je odbijen apelanticin zahtjev za vraćanje u posjed stana pobliže opisanog u dispozitivu rješenja, kao članu porodičnog domaćinstva A.Ć., umrle sunositeljice stanarskog prava na predmetnom stanu.
3. Presudom Kantonalnog suda broj U-1573/05 od 20. decembra 2005. godine, odbijena je kao neosnovana tužba koju je apelantica podnijela protiv Rješenja Ministarstva broj UP-09-25-03-
1312/01 od 3. oktobra 2005. godine.
4. Apelantica je 23. januara 2006. godine podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Kantonalnog suda broj U-1573/05 od 20. decembra 2005. godine, koji je odbijen Presudom Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-06-000069 od 15. aprila 2009. godine.
5. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava iz člana II/5 Ustava Bosne i Hercegovine.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao je rok za podnošenje apelacije;
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; a. Dopustivost u odnosu na Presudu Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-06-000069 od 15. aprila 2009. godine
7. U konkretnom slučaju apelantica se žali na presudu Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-06-
000069 od 15. aprila 2009. godine, kojom je odbijen njen zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Kantonalnog suda broj U-1573/05 od 20. decembra 2005. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelantice u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu apelanticinog zahtjeva ne tiče odlučivanja o njenim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude nije odlučivalo o apelanticinim pravima iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao ni i o pravima iz člana II/5 Ustava Bosne i Hercegovine, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. b. Dopustivost u odnosu na Presudu Kantonalnog suda broj U-1573/05 od 20. decembra 2005. godine
8. Apelantica je protiv presude Kantonalnog suda broj U-1573/05 od 20. decembra 2005. godine podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje, ali je isti osporenom presudom Vrhovnog suda odbijen kao neosnovan. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda iz prethodnog stava u pogledu ratione materiae kompatibilnosti zahtjeva za vanredno preispitivanje u smislu odredbi Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, Ustavni sud konstatuje da zahtjev za vanredno preispitivanje nije efektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj U-1573/05 od 20. decembra 2005. godine.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena Presuda Kantonalnog suda broj U-1573/05 od 20. decembra 2005. godine, obzirom da je apelantica protiv predmetne presude 23. januara 2006. godine podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje, pa se samo po sebi podrazumijeva da je apelantica Presudu Kantonalnog suda broj U-1573/05 od 20. decembra 2005. godine primila prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 22. juna 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila pobijanu presudu Kantonalnog suda.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović