Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2405/07 (Dž. A. i R. F.)

Odluka donesena 22. 10. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2405/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 10. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednici Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 22. oktobra 2009. godine, u predmetu broj AP 2045/07, rješavajući apelaciju Dž.A.i R. F., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dž. A. i R. F. podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 007-0-Gž-07-000 625, od 14. juna 2007. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Dž. A. i R. F.(u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Faruk Čupina, advokat iz Mostara , podnijeli su 23. avgusta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 007-0-Gž-07-000 625, od 14. juna 2007. godine.

2. Na osnovu pravosnažne presude Almir Habibija (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) pokrenuo je postupak izvršenja protiv apelanta. Općinski sud u Konjicu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) donio je rješenje o izvršenju 0756001708 06 I od 4. decembra 2006. godine, radi naplate duga po osnovu pravosnažne presude, protiv kojeg su apelanti izjavili prigovor.

3. Općinski sud donio je rješenje broj 0756P001708 06 I od 7. marta 2007. godine, kojim je prigovor apelanata odbio. Iz spisa proizilazi da je apelante u ovom postupku zastupao advokat Senadin Begtašević.

4. Apelanti su izjavili žalbu protiv rješenja od 7. marta 2007. godine. Kantonalni sud je donio rješenje broj 007-0-Gž-07-000 625, od 14. juna 2007. godine kojim je žalbu odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja je navedeno da je žalbu podnio advokat Faruk Ćupina koji uz žalbu nije dostavio punomoć za zastupanje po žalbi ili u izvršnom postupku. Nadalje, Kantonalni sud je utvrdio da u spisu postoji punomoć Nijaza Fazlagića koji nije stranka u postupku a koja se odnosi na „podnošenje žalbe protiv Agić Dževada i Fazlagić Raife“. Kantonalni sud je navo da u skladu sa članom 224. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) žalbu odbacuje jer je podnijelo neovlašteno lice.

5. Apelanti se žale da je osporenim rješenjem Kantonalnog suda povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti povredu prava na pravično suđenje vidi u činjenici da je žalba odbačena. S tim u vezi apelanti ističu da je Nijaz Fazlagić suprug Raife Fazlagić, te da je zastupao u postupcima jer je ista stara i bolesna osoba. Takođe, apelanti ističu da sud može osobi koja se deklariše kao punomoćnik dozvoliti da preduzme određene radnje te joj narediti da naknadno dostavi punomoć. Obzirom da to sud nije uradio, prema navodima apelanata, počinio je povredu odredaba parničnog postupka iz člana 309 ZPP, jer na postojanje punomoći sud pazi po službenoj dužnosti. Zbog navedenog apelanti predlaži da Ustavni sud poništi odluku Kantonalnog suda.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju apelanti su izjavili žalbu u izvršnom postupku po novom punomoćniku, ali uz žalbu nije dostavljena punomoć za advokata. Kantonalni sud je žalbu odbacio kao izjavljenu od neovlaštenog lica. Apelanti osporavaju odluku i sami navodeći da sud „može“ dopustiti osobi bez punomoći da obavi određene radnje. Ustavni sud primjećuje da je u članu 309. ZPP propisano da je punomoćnik dužan pri prvoj radnji da podnese punomoć. Dakle, radi se o pravilu da se odmah dostavi punomoć, a diskreciono je pravo suda da dozvoli privremeno poduzimanje radnje licu bez punomoći. Takođe u članu 309. stav 4. ZPP je propisano da je sud dužan u toku cijelog postupka da pazi po službenoj dužnosti da li je lice koje se pojavljuje kao punomoćnik ovlašteno za zastupanje, pa ako sud utvrdi da nije ukinuće radnje koje je punomoćnik poduzeo, ako ih stranka nije naknadno odbrila. Međutim, Ustavni sud primjećuje da je zbog propusta apelanata da se dostave punomoć za advokata (dok je, prema stanju spisa, dostavljena punomoć Nijaza Fazlagića) žalba odbačena i to iz procesnih razloga. Imajući u vidu da osporeno rješenje koje apelanti ovom apelacijom pobijaju nije konačno rješenje, jer spomenutim rješenjem nije meritorno odlučeno o žalbi apelanata, već je odbačena zbog formalnih razloga, proizlazi da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, pa se apelacija ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2405/07 (Dž. A. i R. F.) | Sudska praksa | Aktio