Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-27/09 (D.O.O. «Hari-II» Vitez)

Odluka donesena 22. 10. 2009.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-27/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 10. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednici Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 22. oktobra 2009. godine, u predmetu broj AP 27/09, rješavajući apelaciju D.O.O. «Hari-II» Vitez, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D.O.O. «Hari-II» Vitez podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Novi Travnik, broj 006-0-

Pž-08-000 124 od 27. novembra 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. D.O.O. «Hari-II» Vitez (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 5. januara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda Novi Travnik (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 006-0-Pž-08-000 124 od 27. novembra 2008. godine.

2. Rješenjem Općine Zenica, Općinskog sekretarijata za prostorno uređenje, komunalne poslove i ekologiju (u daljnjem tekstu: Sekretarijat), broj 07-370-209-2384/98 od 26. juna 1998. godine, obavezan je apelant da na ime naknade za korištenje gradskog građevinskog zemljišta i komunalne naknade plaća iznos pobliže naveden u izreci predmetnog rješenja.

3. Rješenjem Općinskog suda Novi Travnik (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj IP-133/02 od 15. augusta 2002. godine, dozvoljeno je predloženo izvršenje Općine Zenica (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) protiv apelanta kao izvršenika radi naplate predmetnog potraživanja, a na osnovu izvršne isprave Sekretarijata, broj 07-370-209-2384/98 od 26. juna 1998. godine.

4. Odlučujući o prigovoru apelanta izjavljenom protiv rješenja o izvršenju Općinskog suda, broj IP-133/02 od 15. augusta 2002. godine, Općinskog suda je donio rješenje, broj IP-1079/04 od 29. novembra 2007. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 006-0-Pž-08-000 124 od 27. novembra 2008. godine, kojim je odbijen prigovor apelanta. U obrazloženju rješenja Kantonalnog suda je navedeno, da je neosnovan žalbeni navod apelanta da se kod Općinskog suda u Zenici vodi izvršni postupak na osnovu iste izvršne isprave, obzirom da iz priloženog pravosnažnog rješenja Općinskog suda u Zenici, broj 043-0-Ip-07-000 216 od 11. januara 2008. godine proizilazi da je postupak izvršenja obustavljen. Dalje se navodi, da je neosnovan i prigovor apelanta vezan za mjesnu nadležnost suda koju je istakao tek u žalbi, budući da se mjesna nadležnost cijeni prema odredbi člana

136. Zakona o izvršnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 32/03, 52/03 i 39/06), odnosno da se prema odredbi člana 19. stav 1. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06) sud može po službenoj dužnosti i u povodu prigovora tuženog proglasiti mjesno nenadležnim najkasnije do podnošenja odgovora na tužbu.

5. Apelant smatra da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

7. S obzirom da je apelant eksplicitno osporio rješenje rješenje Kantonalnog suda, broj 006-0-Pž-

08-000 124 od 27. novembra 2008. godine, koje je doneseno u izvršnom postupku, Ustavni sud će dopustivost predmetne apelacije ispitati u odnosu na navedeno rješenje. Kako je predmetno rješenje doneseno u izvršnom postupku, Ustavni sud prvenstveno treba odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, u smislu člana 6. Evropske konvencije.

8. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-

21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi „Službeni glasnik BiH“, broj 18/04 tačka 40.) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).

9. U konkretnom slučaju apelantova građanska prava i obaveze su utvrđena rješenjem Sekretarijata, broj 07-370-209-2384/98 od 26. juna 1998. godine, a kojim su utvrđene obaveza apelanta da plati naknade za korištenje gradskog građevinskog zemljišta i komunalne naknade, u iznosu, periodu i na način preciziran u izreci tog rješenja. Prema tome, Ustavni sud konstatuje da u predmetnom izvršnom postupku, koji je okončan osporenim rješenjem, nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelanta».

10. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima kada osporenim rješenjem nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelanata, postupak koji je rezultirao tim rješenjem ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

11. Također, Ustavni sud zaključuje da se osporenim rješenjem nije odlučivalo o apelantovom pravu na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već se odlučivalo o tome da li su ispunjeni procesni uslovi za izvršenje predmetnog rješenja Sekretarijata. Prema tome, u konkretnom slučaju osporenim rješenjem nije došlo ni do miješanja u apelantovo prava na imovinu. Stoga, iz navedenih razloga proizilazi da je predmetna apelacija i u odnosu na član II/3.k) ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-27/09 (D.O.O. «Hari-II» Vitez) | Sudska praksa | Aktio