Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2944/09 (B. K.)
Odluka donesena 22. 10. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Određivanje privremene mjere / mjere obezbjeđenja
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2944/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 10. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednici Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 22. oktobra 2009. godine, u predmetu broj AP-2944/09, rješavajući apelaciju Bosiljke Klincov, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Bosiljke Klincov, podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Gž-
09-000 317 od 29. juna 2009. godine i Rješenja Osnovnog suda u Gradišci broj 072-0-P-07-000414 od 24. decembra 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Bosiljka Klincov (u daljnjem tekstu: apelantica) privremeno nastanjena u Austriji, koju zastupa Valentina Stanić, advokat iz Banje Luke, podnijela je 14. septembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-09-000 317 od 29. juna 2009. godine i Rješenja Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 072-0-P-07-000414 od 24. decembra 2007. godine. Apelantica je u apelaciji zatražila da Ustavni sud donese privremenu mjeru zabrane izvršenja Rješenja Okružnog suda broj 011-0-Gž-09-000 317 od 29. juna 2009. godine i Rješenja Osnovnog suda broj 072-0-P-07-000414 od 24. decembra 2007. godine do donošenja odluke o apelaciji.
2. Apelantica je 14. avgusta 2007. godine podnijela prijedlog Osnovnom sudu za određivanje privremene mjere kojom bi se zabranilo protivnicima predlagača Miroljubu Ignjatiću i Milenku Ignjatiću otuđenje zemljišne parcele pobliže određene u predmetnom prijedlogu, kao i da na predmetnoj parceli više sječu šume, otuđenje oblovine, te ogrevnog drveta trećim licima, i eventualno pošumljavanje djelova te parcele na kojima je sječa izvršena.
3. Osnovni sud je donio Rješenje broj 072-0-P-07-000414 od 24. decembra 2007. godine, potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 011-0-Gž-09-000 317 od 29. juna 2009. godine, kojim se apelanticin prijedlog za određivanje privremene mjere smatra povučenim, uz obrazloženje da apelantica nije pristupila ročištu zakazanom za 24. decembar 2007. godine, niti je svoj izostanak opravdala, pa je stoga odlučeno kao u dispozitivu shodno članu 84. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).
4. Apelantica smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Tvrdi da je do povrede naprijed navedenih prava došlo uslijed pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba ZPP-a od strane sudova, a naročito nepravilne primjene odredaba ZPP-a koje se odnose na dostavljanje pismena.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ustavni sud napominje da je osnovni cilj odredbe člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i 6. stav 1. Evropske konvencije garantovanje pravičnog postupka kojim se, između ostalog, utvrđuju građanska prava pojedinca. U ovom slučaju, Ustavni sud mora utvrditi da li postupak određivanja privremene mjere obezbjeđenja predstavlja postupak u kojem se utvrđuje građansko pravo apelantice. Bivša Evropska komisija za ljudska prava je u slučaju X protiv Ujedinjenog kraljevstva (predstavka broj 7990/77, DR 24, tačka 4, strana 60-61), zaključila: «Ovaj postupak, [određivanja privremene mjere] zapravo, ne utvrđuje konačno građanska prava, pa čak ni privremeno...On samo utvrđuje njegovu (apelantovu) trenutnu poziciju do konačnog ishoda glavnog postupka. U tom smislu, Komisija zaključuje da je ovo pitanje izvan djelokruga člana 6. Konvencije, te da se apelantova žalba, prema tome, mora odbaciti...kao inkompatibilan sa odredbama Konvencije». Isti stav u svojoj praksi zauzeo je i Ustavni sud (vidi Odluku Ustavnog suda U-63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u «Službenom glasniku BiH», broj 38/03 tačka 22.).
7. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da postupak po apelanticinom zahtjevu za donošenja rješenja o izdavanju mjere obezbjeđenja ne određuje apelanticina građanska prava u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stava 1. Evropske konvencije. Apelacija se, iz tih razloga, u ovom dijelu mora odbaciti kao ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud dalje konstatuje, pozivajući se na svoju dosadašnju praksu (op. cit., U -63/01, tačka 23.), da se predmetni postupak određivanja mjere osiguranja, nije odnosio na imovinska prava apelantice. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelantice o povredi prava na imovinu iz člana II.3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju takođe ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Apelantica se žali i na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i prava na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije. Budući da su prema praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, navedena prava akcesorna, to se povreda ovih prava može utvrđivati samo u vezi sa «uživanjem prava i sloboda garantovanih Evropskom konvencijom». Imajući u vidu da je u slučaju apelantice, Ustavni sud zaključio da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, to su i navodi o povredi prava iz čl. 13 i 17. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelanticinog prijedloga za donošenje privremene mjere.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović