Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2983/08 (O. Č.)

Odluka donesena 22. 10. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2983/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 10. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednici Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 22. oktobra 2009. godine, u predmetu broj AP-2983/08, rješavajući apelaciju Omera Čolakovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Omera Čolakovića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Mostar broj 07 0 U 001718 08 U od 2. septembra 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Omer Čolaković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Častimir Mandarić, advokat iz Mostara, podnio je 24. septembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 U 001718 08 U od 2. septembra 2008. godine.

2. Rješenjem Kantonalnog suda broj 07 0 U 001718 08 U od 2. septembra 2008. godine odbačena je tužba koju je apelant ponio 28. maja 2008. godine zbog šutnje uprave. Apelant je u tužbenom zahtjevu predložio da se tužba uvaži i da Kantonalni sud naloži Federalnom zavodu za mirovinsko i invalidsko osiguranje Mostar (u daljnjem tekstu: tuženi) da u roku od 15 dana od prijema presude riješi po apelantovoj žalbi i da mu nadoknadi troškove postupka. Apelant je u tužbi naveo da je tuženom podnio zahtjev za izdavanje novog rješenja o mirovini kojim bi se odredila nova osnovica, da o predmetnom zahtjevu tuženi nije rješavao, da je uložio žalbu zbog šutnje uprave, da tuženi nije odlučio o njegovoj žalbi i da se obratio upravnoj inspekciji.

3. Na temelju stanja u spisu Kantonalni sud je utvrdio da je tuženi zaključkom broj MB:1054641276 od 5. marta 2008. godine odlučio po zahtjevu apelanta od 10. jula 2007. godine te da apelant na navedeni zaključak tuženog nije uložio žalbu. Kantonalni sud je naveo da je u odredbi člana 25. stav 1. tačka 4. Zakona o upravnim sporovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 9/05, u daljnjem tekstu: ZUS) propisano da će nadležni sud rješenjem odbaciti tužbu ako utvrdi da se protiv upravnog akta koji se tužbom osporava mogla izjaviti žalba, ali da žalba nije izjavljena. U odredbi člana 9. stav 1. ZUS-a je propisano da se upravni spor može pokrenuti protiv akta koji je donesen u drugom stepenu, a u stavu 2. istog člana je propisano da se upravni spor može pokrenuti i protiv prvostepenog upravnog akta, ako zakonom nije dopuštena žalba na taj akt u upravnom postupku. U članu 10. ZUS-a propisano je da se upravni spor može pokrenuti i kada nadležni organ o zahtjevu stranke nije donio odgovarajući upravni akt u upravnom postupku, pod uvjetom da se stranka prethodno pisano obratila nadležnoj upravnoj inspekciji koja u roku 30 dana nije postupila po njenom zahtjevu. Na temelju navedenog, Kantonalni sud je zaključio da apelant nije ispunio uvjete za pokretanje i vođenja upravnog spora radi šutnje uprave, budući da je tuženi organ odlučio o njegovom zahtjevu prije nego je apelant podnio tužbu sudu.

4. Apelant smatra da su osporenom odlukom povrijeđena njegova prava iz člana II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine te člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i člana 1. Protokola 1 uz Europsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju redovni sud je odbacio tužbu apelanta budući da nisu ispunjeni uvjeti za njeno razmatranje kako je to propisano u odredbama ZUS-a navedenim u tački 3. ove odluke. Dakle, pobijanom odlukom redovnog suda nije odlučeno o tužbenom zahtjevu apelanta, već je tužba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nisu ispunjeni uvjeti za njeno podnošenje. Da bi se raspravljalo o tužbenom zhatjevu apelanta, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao uložiti žalbu na zaključak tuženog broj MB:1054641276 od 5. marta 2008. godine, tj. iscrpiti pravne lijekove (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 25/01 i broj AP-

329/05 od 26. aprila 2005. godine). Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud zaključuje da apelant, propustom da uloži žalbu tuženom, nije efektivno iscrpio pravne lijekove, zbog čega redovni sud nije mogao meritorno odlučivati. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2983/08 (O. Č.) | Sudska praksa | Aktio