Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3293/08 (M.M.)

Odluka donesena 22. 10. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3293/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 10. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednici Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 22. oktobra 2009. godine, u predmetu broj AP 3293/08, rješavajući apelaciju M.M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M.M. podnesena zbog dužine trajanja postupka po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka u predmetu Općinskog suda Sarajevo broj P-

663/05 B-XXVI, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. M.M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Aida Smajić advokat iz Tuzle, podnio je 17. oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka u predmetu Općinskog suda Sarajevo(u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-663/05 B-

XXVI. Zastupnica apelanta je 19. januara 2009. godine dopunila apelaciju.

2. Presudom Općinskog suda broj P-663/05 B-XXVI od 12. juna 2006. godine, "Biro Zelene karte BiH" Sarajevo kao tuženi dužan je apelantu platiti na ime materijalne štete iznos od 10.005,10 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 20. decembra 2005. godine do dana isplate uz troškove parničnog postupka u iznosu od 3.017,30 KM, sve u roku od 30 dana, dok je sa viškom tužbenog zahtjeva apelant odbijen. Kako se parnične stranke nisu žalile ista je postala pravosnažna 15. jula 2006. godine.

3. "Lido osiguranje " d.d. Tuzla, kao umješač podnio je 28. jula 2006. godine Općinskom sudu prijedlog za ponavljanje postupka u predmetu broj P-663/05 B-XXVI, zbog toga što mu nije bila data mogućnost da raspravlja pred sudom. Apelant navodi da je u nekoliko navrata podnosio urgencije Kantonalnom sudu Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), kojem je spis proslijeđen na odlučivanje, da se odluka po prijedlogu donese s obzirom da zbog navedenog postupka trpi veliku materijalnu štete. Apelant navodi da ne može da naplati iznos dosuđen presudom Općinskog suda P-

663/05 B-XXVI od 12. juna 2006. godine.

4. Zastupnica apelanta je dopisom od 19. januara 2009. godine obavjestila Ustavni sud da je postupak po prijedlogu za ponavljanje postupka okončan rješenjem Kantonalnog suda, broj 009-0-

Gž-002622 od 22. augusta 2008. godine, kojim je odbačen zahtjev za ponavljanje kao nedopušten. U dopisu je dalje navedeno da apelant ostaje kod zahtjeva za naknadu štete zbog nedonošenja odluke suda u razumnom roku.

5. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo zaštićeno članom II/3.e) i II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom, apelant je podnio i zahtjev za naknadu štete u iznosu od 450,00 KM.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju apelant je mogao svoja prava ostavariti u izvršnom postupku shodno odredbama Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). U konkretnom slučaju presuda Općinskog suda broj P-663/05 B-XXVI od 12. juna 2006. godine postala je pravosnažna 15. jula 2006. godine. Naime, shodno odredbama ZIP sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje potraživanja na neko davanje ili činjenje izvršna je ako je postala pravosnažna i ako je proteko rok za dobrovoljno ispunjenje. Prema tome, nakon proteka roka određenog u presudi apelant je imao mogućnost podnošenja prijeloga za izvršenje odnosno nakon toga i prijedloga za prinudno izvršenje. Nadalje, zahtjev za ponavljanje postupka smatra se vanrednim pravnim lijekom, koji ne obustavlja postupak izvršenja. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. U odnosu na zahtjev apelanta za naknadu štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanta, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova, to apelantu ne pripada pravo na naknadu štete.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3293/08 (M.M.) | Sudska praksa | Aktio