Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3539/08 (Č. M.)

Odluka donesena 22. 10. 2009.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3539/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 10. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednici Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 22. oktobra 2009. godine, u predmetu broj AP-3539/08, rješavajući apelaciju Čede Markovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Čede Markovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-

Rev-08-000650 od 15. septembra 2008. godine, presude Okružnog suda Banja Luka broj 011-0-Gž-07-001747 od 22. januara 2008. godine i presude Osnovnog suda Banja Luka broj P-1746/99 od 22. maja 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Čedo Marković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trna, kojeg zastupa Ranko Dukić, advokat iz Banja Luke, podnio je 6. novembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-08-000650 od 15. septembra 2008. godine, presude Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-07-001747 od 22. januara 2008. godine i presude Osnovnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-1746/99 od 22. maja 2007. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj P-1746/99 od 22. maja 2007. godine koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 011-0-Gž-07-001747 od 22. januara 2008. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se obaveže tuženi S.J. da mu isplati novčani iznos pobliže označen u navedenim presudama. Apelnat je obavezna tuženom S.J. nadoknaditi troškove parničnog postupka.

3. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-08-000650 od 15. septembra 2008. godine, revizija koju je apelant izjavio protiv presude Okružnog suda broj 011-0-Gž-07-001747 od 22. januara 2008. godine je odbačena kao nedozvoljena. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud navodi da je članom 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (Službene novine Republike Srpske, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ukoliko vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000 KM. Prema stavu 3. iste zakonske odredbe, Vrhovni sud izuzetno može dozvoliti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. U konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela osporene presude iznosi 2.448,00 KM. Budući da u konkretnom slučaju vrijednost spora ne prelazi cenzus predviđen članom 237. stav 2. ZPP-a, niti je Vrhovni sud našao da bi odlučivanje o reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, revizija je odbačena.

4. Apelant smatra da su osporenim odlukama povrijeđena njegova prava iz člana II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine te člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i člana 1. Protokola 1 uz Europsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Apelant je protiv presude Okružnog suda broj 011-0-Gž-07-001747 od 22. januara 2008. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-08-000650 od 15. septembra 2008. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.

8. S obzirom na to da je, prema dokazima u spisu, presuda Okružnog suda broj 011-0-Gž-07-

001747 od 22. januara 2008. godine punomoniku apelanta uručena 20. februara 2008. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 6. novembra 2008. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Okružnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3539/08 (Č. M.) | Sudska praksa | Aktio