Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-307/09 (E. K.)
Odluka donesena 22. 10. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
- Zakon o porezima Kantona Sarajevo
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o porezima Kantona Sarajevo
- Zakon o izmjeni Zakona o porezima Kantona Sarajevo
- Zakon o porezima Kantona Sarajevo
- Zakon o dopuni Zakona o porezima Kantona Sarajevo
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-307/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 10. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednici Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 22. oktobra 2009. godine, u predmetu broj AP 307/09, rješavajući apelaciju Edisa Kusturice, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Edisa Kusturice podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U-2415/03 od 19. novembra 2008. godine, rješenja Federalnog ministarstva finansija, broj 07-15-2725/02 od 16. juna 2003. godine, rješenja Porezne uprave – Kantonalni ured Sarajevo, broj 10-9/03-15-4164/02 od 2. oktobra 2002. godine i rješenja Porezne uprave – Kantonalni ured Sarajevo, ispostava Novi Grad, broj UP-10-9-
4-15-2-1035/2002 od 5. juna 2002. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Edis Kusturica (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 4. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj U-2415/08 od 19. novembra 2008. godine, rješenja Federalnog ministarstva finansija (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 07-15-2725/02 od 16. juna 2003. godine, rješenja Porezne uprave – Kantonalni ured Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalni ured), broj 10-9/03-15-4164/02 od 2. oktobra 2002. godine i rješenja Porezne uprave – Kantonalni ured Sarajevo, ispostava Novi Grad (u daljnjem tekstu: Ispostava), broj UP-10-9-4-15-2-1035/2002 od 5. juna 2002. godine.
2. Rješenjem Ispostave, broj UP-10-9-4-15-2-1035/2002 od 5. juna 2002. godine, apelantu je utvrđena akontacija poreza na dobit za 2002. godinu na način preciziran u izreci rješenja na osnovu odredbi Zakona o porezima Kantona Sarajevo («Službene novine Kantona Sarajevo» br. 19/97, 21/97, 2/98, 9/98, 15/98 i 33/01),.
3. Rješenjem Kantonalnog ureda, broj 10-9/03-15-4164/02 od 2. oktobra 2002. godine, odbijena je kao neosnovana žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Ispostave, i određeno da žalba odlaže izvršenje rješenja.
4. Rješenjem Ministarstva, broj 07-15-2725/02 od 16. juna 2003. godine, odbijena je kao neosnovana žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Kantonalnog ureda, i određeno da je ovo rješenje konačno.
5. Apelant navodi da je presudom Vrhovnog suda, broj U-2415/03 od 19. novembra 2008. godine, odbijena apelantova tužba izjavljena protiv rješenja Ministarstva (nije dostavio kopiju presude).
6. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
8. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizilaze iz poreskog zakonodavstva, kako je to relevantnim zakonom predviđeno. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, postupak u kojem je apelant obavezan da uplati poreske obaveze u skladu sa Zakonom o porezima Kantona Sarajevo («Službene novine Kantona Sarajevo» br. 19/97, 21/97, 2/98, 9/98, 15/98 i 33/01), ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, sem ukoliko se ne radi o očiglednoj zloupotrebi prava. Dakle, kako se u konkretnom slučaju ne radi o «građanskim pravima ili obavezama» već o obavezama javnog karaktera, slijedi da su ovi navodi apelanata o povredi prava na pravičan postupak ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Apelant je, takođe, naveo da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
10. U vezi sa ovim žalbenim navodima apelanta, Ustavni sud podsjeća da je i ranije stao na stanovište da ne postoji povreda apelantovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ukoliko je nametanje poreskih obaveza imalo osnovu u zakonu, koji reguliše pitanja iz oblasti javnog prava, kao što je to i u konkretnom slučaju (vidi Ustavni sud, odluka broj U-27/01, od 28. septembra 2001. godine, tačka 29. objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 8/02 i mutatis mutandis odluke o dopustivosti, br. AP-669/03, od 17. marta 2004. godine i AP-285/03 od 23. jula 2004. godine). Shodno tome, i ovi apelantovi navodi se moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović