Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu U-12/09 (23 poslanika Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i 5 poslanika Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine)

Odluka donesena 22. 10. 2009.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

U-12/09

Ocjena ustavnosti

Odluka o privremenoj mjeri

22. 10. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović i potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. oktobra 2009. godine, u predmetu broj U-12/09, rješavajući zahtjev 23 poslanika Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i 5 poslanika Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev 23 poslanika Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i 5 poslanika Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1.23 poslanika Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i 5 poslanika Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnosioci zahtjeva), podnijeli su 1. oktobra 2009. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti člana 35. Zakona o plaćama i naknadama u institucijama Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, br. 50/08 i 35/09) i Odluke Vijeća ministara Bosne i Hercegovine o načinu i postupku ostvarivanja prava na naknadu za porodiljsko odsustvo u institucijama Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ broj 58/09). Podnosilac zahtjeva je, također, zatražio donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio primjenu člana 35. Zakona o plaćama i naknadama u institucijama Bosne i Hercegovine čime bi se dijelom ublažilo loše finansijsko-materijalno stanje porodica i domaćinstava koje neopravdano i nezakonito ostaju bez primanja i beneficija na koja imaju pravo do donošenja konačne odluke Ustavnog suda po zahtjevu.

2. Podnosioci zahtjeva navode da je odredba člana 35. osporenog zakona kao i osporena odluka Vijeća ministara u suprotnosti sa članom II/4 Ustava Bosne i Hercegovine. Također smatraju da se osporenim zakonom i odlukom krši član 1. st. 1. i 2. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (1966), Opcioni protokoli (1966 i 1989), UN Konvencija o zabrani svih oblika diskriminacija nad ženama, Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i Evropskoj socijalnoj povelji. Pored navedenog smatraju da je osporeni zakon i odluka u suprotnosti sa Zakonom o zabrani diskriminacije Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ broj 59/09).

3. Podnosioci zahtjeva navode da je stupanjem na snagu osporenog zakona i odredbe člana 35. tog zakona Ministarstvo finansija i trezora Bosne i Hercegovine izdalo instrukciju da se obustave isplate naknada plaća za vrijeme trajanja porodiljskog odsustva iz budžeta Bosne i Hercegovine zaposlenicima porodiljama sa mjestom prebivališta u Federaciji Bosne i Hercegovine koja im je do tog momenta redovno isplaćivana od strane poslodavca. Istovremeno porodiljama zaposlenicama sa prebivalištem u Republici Srpskoj navedena naknada se isplaćuje u potpunosti iz sredstava budžeta Bosne i Herecgovine na teret Javnog fonda navedenog entiteta. Po mišljenju podnosilaca zahtjeva primjena odredbe člana 35. osporenog zakona prouzrokovala je diskriminaciju i segregaciju zaposlenica u okviru iste institucije jer onemogućava svim zaposlenicama iz iste institucije istog nivoa vlasti jednako uživanje prava iz radnog odnosa. Poslodavci, Institucije Bosne i Hercegovine naknadu plaće isplaćuju uposlenicima sa prebivalištem u Republici Srpskoj dok uposlenicima sa prebivalištem u Federaciji Bosne i Hercegovine ne isplaćuju budući da odredbu u praksi tumače na način da ove zaposlenice (s prebivalištem u Federaciji Bosne i Hercegovine) svoja prava na naknadu ostvaruju prema kantonalnim propisima.

4. Na navedeni način po mišljenju podnosilaca zahtjeva nastala je diskriminacija i između zaposlenica koje imaju prebivalište u Federaciji Bosne i Herecgovine, ali i u različitim kantonima obzirom da neki od kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine uošte ne isplaćuju socijalnu pomoć za vrijeme porodiljskog odsustva, a samim tim ne pridonose po osnovu penzijsko i zdravstvenog osiguranja. Pored navedenog navode da je predmetna odredba u koliziji sa drugim odredbama osporenog zakona najprije sa odredbom člana 4. tog zakona. Navedenom odredbom je određeno da se sredstva za plaće i naknade zaposlenih u institucijama Bosne i Herecgovine osiguravaju isključivo iz budžeta Institucija Bosne i Hercegovine i ona se odnose na sve vrste naknada koje su predviđene i regulisane navedenim zakonom kao i Zakonom o radu Bosne i Hercegovine u koje spada i naknada za vrijeme trajanja porodiljskog odsustva. Također navode da je Vijeće ministara osporenom odlukom samo pogoršalo i potvrdilo neravnopravan tretman u postupanju prema zaposlenicama državnih institucija.

5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući ali ne ograničavajući se na to: -Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.

- Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim ustavom.

Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

6. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u zahtjevu i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

7. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o zahtjevu. Razlozi i dokazi koje su podnosioci zahtjeva naveli u pogledu navodne neustavnosti osporenog zakona i odluke ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, podnosioci zahtjeva moraju posebno obrazložiti i dokazati zašto traže donošenje privremene mjere.

8. Podnosioci zahtjeva u obrazloženju zahtjeva za donošenje privremene mjere traže da Ustavni sud obustavi primjenu člana 35. Zakona o plaćama i naknadama u institucijama Bosne i Hercegovine. Smatraju da bi se donošenjem privremene mjere ublažilo loše finansijsko-materijalno stanje porodica i domaćinstava koje neopravdano i nezakonito ostaju bez primanja i benefoicija na koja imaju pravo. Po mišljenju Ustavnog suda navedeni razlozi za donošenje privremene mjere tiču se osnovanosti samog zahtjeva, a što će biti predmetom konačne odluke Ustavnog suda u ovom predmetu. Slijedi da podnosioci zahtjeva nisu ponudili argumente na osnovu kojih bi se moglo zaključiti da je donošenje privremene mjere potrebno u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, već argumente od kojih zavisi konačna odluka o zahtjevu. Stoga, Ustavni sud smatra zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovanim.

9. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog zahtjeva.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović