Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1020/08 (Ž. R.)
Odluka donesena 11. 11. 2009.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1020/08
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 11. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 1020/08, rješavajući apelaciju Živka Rauša, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2, člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Krstan Simić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 11. novembra 2009. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Živka Rauša podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj 71 0 P 047446 07 P.
Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i «Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine».
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Živko Rauš (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čelinca, kojeg zastupa Igor Sjerikov, advokat iz Banje Luke, podnio je 31. marta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 P 047446 07 P (raniji broj) P-284/94.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda i Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) 26. maja 2008. godine je zatraženo da dostave odgovore na apelaciju.
3. Osnovni sud i Okružni sud su dostavili odgovore na apelaciju 2. juna 2008. godine.
4. Ustavni sud je 23. septembra 2009. godine zatražio na uvid spis koji je Osnovni sud dostavio 9. oktobra 2009. godine.
5. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda je dostavljen apelantu 17. jula 2008. godine.
III. Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
7. Apelant je 25. februara 1994. godine Osnovnom sudu podnio tužbu protiv tuženih Poštanske štedionice Banja Luka (u daljnjem tekstu: prvotužena) i Poštanske štedionice Beograd (u daljnjem tekstu: drugotužena) radi naknade štete. Apelant je u tužbi naveo da je 14. maja 1990. godine kod prvotužene uložio na štednju novčana sredstva u iznosu od 80.000,00 tadašnjih dinara, da ih je oročio na period od 12 mjeseci, da je 17. juna 1991. godine sa štedne knjižice podigao određeni iznos, te da je nakon obračuna kamata na njegovoj štednoj knjižici ostao iznos od 86.000,00 tadašnjih dinara koji potražuje, odnosno koji nije podigao. Apelant je naveo da na taj način trpi štetu zbog nemogućnosti da raspolaže svojim novcem, te zatražio da mu prvotužena i drugotužena solidarno izmire štetu.
8. Prvotužena je 14. decembra 1994. godine dostavila prigovor na tužbu.
9. Iz Zapisnika sa pripremnog ročišta od 20. novembra 1995. godine slijedi da je na tom ročištu Osnovni sud apelantu vratio tužbeni zahtjev na ispravku i dopunu. Iz spisa nije vidljivo da je apelant postupio u skladu sa naloženim.
10. Rješenjem Osnovnog suda od 26. januara 2005. godine ponovno je naloženo apelantu da izvrši ispravku i dopuni tužbu.
11. Iz spisa proizlazi da je apelant 16. februara 2005. godine uredio tužbu i označio vrijednost spora u visini od 25.000,00 KM.
12. Osnovni sud je 25. marta 2005. godine dostavio uređenu tužbu prvotuženoj i drugotuženoj, koje su 5. aprila 2005. godine dostavile odgovore.
13. Rješenjem Osnovnog suda od 5. maja 2005. godine naloženo je drugotuženoj da imenuje punomoćnika za prijem pismena, koja je 23. juna 2005. godine imenovala punomoćnika.
14. Iz spisa proizlazi da je apelant precizirao tužbeni zahtjev 28. decembra 2005. godine i 17. januara 2006. godine.
15. Iz Zapisnika Osnovnog suda slijedi da je odloženo pripremno ročište, zbog opravdane odsutnosti tuženih, održano 30. septembra 2005. godine i da je glavna rasprava održana 27. marta 2006. godine.
16. Osnovni sud je 5. maja 2006. godine donio Presudu kojom je usvojio apelantov tužbeni zahtjev i obavezao prvotuženu i drugotuženu da apelantu solidarno isplate naknadu štete u visini od 15.217,60 KM, i to na ime osnovnog potraživanja iznos od 5.512,82 KM i na ime zateznih kamata iznos od 9.704,82, počevši od 20. decembra do isplate, te da mu isplate troškove postupka. Odgovarajući na prigovor drugotužene u vezi s pasivnom legitimacijom, Osnovni sud je naveo da ovaj spor nije u vezi sa sporom koji je vođen pod brojem P-1181/98 i u kojem se Osnovni sud proglasio nenadležnim.
17. Dopisom od 22. marta 2007. godine Okružni sud je vratio spis na dopunu, odnosno naložio da se donese dopunska presuda, budući da prvostepeni sud u izreci presude nije odlučio o jednom dijelu preciziranog tužbenog zahtjeva.
18. Osnovni sud je, postupajući po nalogu Okružnog suda, donio dopunsku presudu 11. aprila 2007. godine.
19. Rješavajući žalbe apelanta i prvotuženog, Okružni sud je 22. oktobra 2007. godine donio presudu kojom je žalbe uvažio, ukinuo presudu i dopunsku presudu prvostepenog suda i predmet vratio na ponovni postupak zbog toga što je presuda kontradiktorna dopunskoj presudi.
20. Apelant je 4. februara 2008. godine urgirao da Osnovni sud postupa u predmetu.
21. Iz spisa proizlazi da je Osnovni sud u više navrata urgirao da Okružni sud dostavi dokaze da je drugostepena presuda dostavljena parničnim strankama. Dopisom od 22. oktobra 2008. godine Okružni sud je dostavio traženo (iz kopija dostavnica je vidljivo da je drugostepena presuda dostavljena parničnim strankama u novembru 2007. godine).
22. Iz spisa je vidljivo da je Osnovni sud u martu 2009. godine poslao poziv parničnim strankama za pripremno ročište.
23. Osnovni sud je 28. septembra 2009. godine održao pripremno ročište u ponovnom postupku i za 16. decembar 2009. godine zakazao glavnu raspravu.
24. Apelant je 11. maja 1998. godine podnio još jednu tužbu i kao tužene označio Poštansku štedionicu SRJ, Beograd, i Narodnu banku SRJ, Beograd. U tužbenom zahtjevu apelant je naveo da je u Poštansku štedionicu u Banjoj Luci 14. maja 1990. godine uložio iznos od 80.000,00 dinara, ali da mu Poštanska štedionica SRJ Beograd, kao pravni slijednik ranije poštanske štedionice koja je postojala u SFRJ, osporava taj iznos, te je zatražio da mu tužene solidarno isplate iznos od 68.571,40 tadašnjih dinara. Ovaj predmet Osnovni sud je zaveo pod brojem P-1181/98. U tom postupku, koji je pravosnažno okončan rješenjem od 21. novembra 2005. godine, Osnovni sud se proglasio nenadležnim, a kao nadležni sud označio je Općinski sud u Beogradu.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
25. Apelant navodi povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, kao i povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant ističe da je tužbu podnio prije 14 godina, te da je povrijeđeno njegovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku. Apelant je posebno istaknuo da, nakon što je drugostepeni sud ukinuo presudu i dopunsku presudu Osnovnog suda rješenjem od 22. oktobra 2007. godine, Osnovni sud do podnošenja apelacije nije zakazao niti jedno ročište u predmetu. Apelant je tražio od Ustavnog suda da apelaciju usvoji, utvrdi povredu, naloži Općinskom sudu da donese odluku, te kompenzaciju u iznosu od 1.000,00 KM za svaku godinu nerazumno dugog trajanja postupka.
b) Odgovor na apelaciju
26. Osnovni sud je naveo da je nakon dugogodišnjeg vođenja postupka 5. maja 2006. godine donio presudu i iznio hronologiju postupanja nakon donošenja prvostepene presude, te da se o navodnom kršenju apelantovih prava ne može izjašnjavati.
27. Okružni sud je naveo da postupak po žalbi nije predugo trajao, te da su apelantovi navodi neosnovani.
V. Relevantni propisi
28. Zakon o parničnom postupku («Službeni list SFRJ» br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te «Službeni glasnik Republike Srpske» br. 17/93, 14/94 i 32/94) «Član 10.
Sud je dužan nastojati da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 109.
Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupati, sud će podnositelja poučiti i pomoći mu da podnesak ispravi, odnosno dopuni, i u tu svrhu može ga pozvati u sud ili mu vratiti podnesak radi ispravke.
[...]»
29. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03 i 74/05) «Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.»
VI. Dopustivost
30. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
31. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
32. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da parnični postupak povodom njegove tužbe traje nerazumno dugo, navodeći da o njegovoj tužbi nije donesena odluka u «razumnom roku», u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te je s tim u vezi, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija dopustiva. Naime, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
33. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
34. Apelant se žali da mu je zbog nedonošenja konačne odluke na podnesenu tužbu povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
«Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.» Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
«1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]» Suđenje u razumnom roku - relevantni principi
35. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima koji su uspostavljeni sudskom praksom Evropskog suda, a osobito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
a) Period koji se uzima u obzir
36. Ustavni sud zapaža da je apelant pokrenuo postupak 25. februara 1994. godine. Međutim, period koji, ratione temporis, ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje tada, već 14. decembra 1995. godine, kao datum kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Međutim, u ocjenjivanju razumnosti dužine postupka na koji se apelant žali, Ustavni sud će uzeti u obzir stadij postupka koji je dostignut do 14. decembra 1995. godine (loc. cit., presuda Mikulić, stav 37). U vezi sa navedenim, Ustavni sud zapaža da je do vremena kada je osnovana nadležnost Ustavnog suda postupak trajao nešto manje od dvije godine, a uzimajući u obzir stadij postupka koji je dostignut od dana zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, postupak traje više od 13 godina, odnosno do donošenja ove odluke još uvijek nije okončan pred Osnovnim sudom.
b) Analiza razumnosti trajanja postupka
37. Ustavni sud uočava da je apelant pokrenuo postupak protiv prvotužene i drugotužene radi naknade štete koju trpi zbog nemogućnosti da raspolaže svojim štednim ulogom. Ustavni sud uočava da su se izvedeni dokazi u prvostepenom postupku odnosili, uglavnom, na vršenje uvida u relevantne dokumente, te saslušanje vještaka ekonomske struke i parničnih stranaka, a ti dokazi se uglavnom predlažu i u ponovnom postupku. S tim u vezi Ustavni sud smatra da se predmetni spor prema svojoj suštini ne može smatrati složenim.
38. U vezi sa apelantovim ponašanjem, Ustavni sud nalazi da iz predočene dokumentacije nije vidljivo da je apelant postupio u skladu sa nalogom Osnovnog suda sa pripremnog ročišta 20. studenog 1995. godine, odnosno da nije uredio tužbu, da je tek po rješenju od januara 2005. godine uredio tužbu, da je tokom 1998. godine pokrenuo još jedan postupak, broj P-1181/98, u kojem je tražio naknadu štete, a taj tužbeni zahtjev je zasnovao na istoj činjeničnoj osnovi kao i u predmetnom postupku, označavajući druge tužene kao pasivno legitimirane, te iz spisa nije vidljivo da se obraćao sudu od navedenog pripremnog ročišta do 16. februara 2005. godine kada je na ponovni zahtjev Osnovnog suda uredio tužbu. Ustavni sud uočava da je apelant 28. decembra 2005. godine i 17. januara 2006. godine precizirao tužbeni zahtjev, a da je 4. februara 2008. godine urgirao postupanje suda.
39. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud konstatira da je apelant svojim ponašanjem velikim dijelom doprinio dužini trajanja postupka, posebno u periodu od održavanja pripremnog ročišta 20. novembra 1995. godine do 16. februara 2005. godine.
40. U vezi s ponašanjem Osnovnog suda, odnosno Okružnog suda, a imajući u vidu prethodni zaključak, Ustavni sud će analizirati njihovo ponašanje od dana kada je apelant uredio tužbu, tj. od 16. februara 2005. godine. Ustavni sud uočava da je Osnovni sud uređenu tužbu dostavio na odgovor tuženima, da je održao pripremno ročište i glavnu raspravu, da je donio prvostepenu presudu 5. maja 2006. godine, dakle sve u roku od nešto više od godinu dana, i pored činjenice da je apelant u dva navrata precizirao tužbeni zahtjev, te da je donio dopunsku presudu u roku od mjesec dana od dana kada mu je naloženo. Dalje, da je Okružni sud, rješavajući žalbe apelanta i prvotužene, donio presudu 22. oktobra 2007. godine, kojom je uvažio žalbe i predmet vratio na ponovni postupak, dakle u roku od godine dana i pet mjeseci. Ustavni sud također uočava da je Osnovni sud u više navrata urgirao da se dostave dokazi od Okružnog suda, da je drugostepena presuda dostavljena parničnim strankama, te da je Okružni sud traženo dostavio 22. oktobra 2008. godine, dakle nakon gotovo godinu dana. Ustavni sud zapaža da je nakon postupanja Okružnog suda Osnovni sud vrlo brzo uputio poziv za pripremno ročište, odnosno da je održao pripremno ročište 28. septembra 2009. godine i da je zakazao glavnu raspravu za 16. decembar 2009. godine.
41. Ustavni sud zaključuje da Osnovni sud svojim ponašanjem nije doprinio dužini trajanja postupka, ali da postoji propust Okružnog suda, odnosno njegov doprinos dužini postupka, kada mu je trebala gotovo godina dana da dostavi Osnovnom sudu dokaze da je drugostepena presuda dostavljena parničnim strankama.
42. Iako je imao u vidu da postupak naknade štete traje više od 13 godina (nakon zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda), a da je za pravni sistem od osnovne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena jer svako nepotrebno odugovlačenje često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava i gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Imajući u vidu kompletnu prethodnu analizu, Ustavni sud smatra da se dužina trajanja predmetnoga postupka u velikom dijelu može pripisati apelantu, te samo jednim dijelom Okružnom sudu.
43. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve faktore, Ustavni sud zaključuje da u ovom slučaju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
44. Ustavni sud smatra da, s obzirom na zaključke u vezi sa povredom prava koja su garantirana članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i činjenicu da su apelantovi navodi o povredi prava na imovinu u suštini isti kao i navodi o povredi prava na pravično suđenje, nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode koji se tiču povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
45. Iako predmetni postupak traje više od 13 godina Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kada se značajan dio trajanja postupka, u odlučivanju po tužbi radi naknade štete, može staviti na teret apelantu pri čemu trajanje postupka pred Okružnim sudom nije bilo od odlučujućeg značaja.
46. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
47. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović