Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1047/07 (S. A.)

Odluka donesena 11. 11. 2009.

  • Apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1047/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 11. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 11. novembra 2009. godine, u predmetu broj AP-1047/07, rješavajući apelaciju Svetozara Aćimovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 10. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Svetozara Aćimovića podnesena protiv presude Okružnog suda u Trebinju, broj Gž-546/05 od 9. februara 2007. godine i presude Osnovnog suda u Trebinju, broj P-

27/05 od 1. jula 2005. godine, zbog toga što je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Svetozar Aćimović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja, kojeg zastupa Milenko-Vojo Radović, avokat iz Foče, podnio je 5. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-546/05 od 9. februara 2007. godine i presude Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-27/05 od 1. jula 2005. godine.

2. Odlukom Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Visoki predstavnik) broj 106/03 od 26. februara 2003. godine, apelant je smijenjen sa funkcije generalnog direktora u preduzeću Elektropivreda Republike Srpske i zabranjeno mu je obavljanje svih zvaničnih, izabranih ili imenovanih javnih dužnosti kao i kandidovanje na izborima, te obavljanje dužnosti u okviru političkih stranaka, osim i sve dok to Visoki predstavnik izričito ne odobri. Na osnovu navedene odluke Visokog predstavnika, Javno matično državno preduzeće Elektropivreda Republike Srpske Trebinje (u daljnjem tekstu: poslodavac) donijelo je rješenje broj 02-111-12-1/03 od 30. aprila 2003. godine, kojim je apelantu prestao radni odnos 30. aprila 2003. godine.

3. Presudom Osnovnog suda broj: P-27/05 od 1. jula 2005. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj Gž-546/05 od 9. februara 2007. godine, apelant je u cijelosti odbijen sa tužbenim zahtjevom kojim je predložio da se poništi kao nezakonito rješenje poslodavca, broj 02-111-12-1/03 od 30. aprila 2003. godine, kao i da se obaveže da ga vrati u radni odnos, izmiri sve naknade i doprinose počev od 30. aprila 2003. godine, pa do vraćanja na posao, uz naknadu troškova postupka.

4. Obrazlažući presudu Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud dao valjane i odlučne razloge koje je u cjelosti prihvatio i ovaj sud. Takođe, taj sud je istakao da je sporno rješenje poslodavca o prestanku radnog odnosa apelantu deklaratorne prirode i kao takvo nije nezakonito, jer se njime samo formalnopravno utvrđuje prestanak radnog odnosa koji je već prestao odlukom Visokog predstavnika, koja je konačna i izvršna i koja ne podliježe preduzimanju dodatnih proceduralnih mjera.

5. Apelant smatra da su osporenim presudama povrijeđena njegova prava i to pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije kao i pravo na rad. Prilikom obrazlaganja svojih navoda apelant se pozvao na odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj AP-953/05 u kojoj je kako tvrdi, utvrđena povreda prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, zbog toga što u postojećem pravnom sistemu BiH nema djelotvornog pravnog lijeka protiv odluka Visokog predstavnika koje se tiču pojedinaca, a niti je Bosna i Hercegovina preduzela aktivnosti s ciljem da obezbjedi djelotvoran pravni lijek.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 10. apelacija je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom;“

7. U konkretnom slučaju, apelant osporava presude koje su donesene u vezi prestanka njegovog radnog odnosa po odluci Visokog predstavnika.

8. Ustavni sud je, u predmetu AP-680/07 od 13. maja 2009. godine, već odlučivao o istim činjeničnim i pravim pitanjima i donio je odluku u kojoj je apelaciju podnesenu iz istih razloga, kao i u predmetnom slučaju, odbacio kao nedopuštenu ratione personae, pozivajući se pritom na praksu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Dragana Kalinića i Milorada Bilbije (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Dragan Kalinić i Milorad Bilbija protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 13. maja 2008. godine, aplikacija br. 45541/04 i 16587/07). Evropski sud za ljudska prava je u navedenoj odluci o dopustivosti, kojom je proglasio inkompatibilnim ratione personae žalbe podnosilaca predstavki u pogledu odluka Visokog predstavnika, podsjetio da se smjene koje je naložio Visoki predstavnik u skladu sa njegovim «bonskim ovlastima» u principu mogu prepisati Ujedinjenim nacijama i da se Bosna i Hercegovina ne može smatrati odgovornom za takva smjenjivanja. Ustavni sud je u navedenoj odluci imajući u vidu svoju nadležnost određenu članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine prema kojem Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u slučaju spora zbog «presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini», zaključio da nema nadležnost da ispituje presude donesene isključivo na temelju odluke organa koji nije u nadležnosti Bosne i Hercegovine. Prema tome, zaključeno je da je apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud se, stoga, umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, poziva na obrazloženje i razloge date u odluci broj AP-680/07 od 13. maja 2009. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba).

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1047/07 (S. A.) | Sudska praksa | Aktio