Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2540/07 («Intertehna» d.o.o. Mostar)

Odluka donesena 11. 11. 2009.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2540/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 11. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 11. novembra 2009. godine, u predmetu broj AP 2540/07, rješavajući apelaciju «Intertehna» d.o.o. Mostar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Intertehna» d.o.o. Mostar podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 009-0-PŽ-06-000125 od 18. juna 2007. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj Ip-729/03-B od 6. marta 2006. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. «Intertehna» d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa direktor Milenko Krčum, podnio je 10. septembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-0-PŽ-06-000125 od 18. juna 2007. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj Ip-729/03-B od 6. marta 2006. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda, broj Ip-729/03-B od 6. marta 2006. godine, donesenim u pravnoj stvari apelanta kao tražioca izvršenja protiv izvršenika «KB WEST» d.o.o. Sarajevo, vrijednost spora 984,93 KM, obustavljen je izvršni postupak određen rješenjem istog suda broj Ip-

729/03-B od 18. septembra 2003. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je na apelantov prijedlog sud rješenjem od 18. septembra 2003. godine odredio izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave, da je rješenje o izvršenju postalo pravomoćno sa danom 5. novembrom 2003. godine te da je dostavljeno na postupanje izvršnom organu tog suda. Nadalje je navedeno da je zaključkom suda od 6. jula 2004. godine naloženo apelantu da u roku od 15 dana dostavi sudu tačnu adresu izvršenika jer je isti po izvještaju sudskog izvršnog organa nepoznat na adresi iz prijedloga ili da u istom roku dostavi sudu broj transakcijskog računa izvršenika kao i naziv poslovne banke kod koje se vode sredstva izvršenika te da promijeni predmet i sredstvo izvršenja. Budući da apelant nije postupio po zaključku suda, a obzirom da se bez navedenih podataka izvršenje ne može provesti sud je na osnovu člana 63. stav 3. i 4. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) donio rješenje o obustavi postupka.

3. Rješenjem Kantonalnog suda, broj 009-0-PŽ-06-000125 od 18. juna 2007. godine, odbijena je apelantova žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje. U obrazloženju rješenja sud je prvo izložio sadržaj žalbe te istakao da je apelant naveo da je sud trebao da odluči o njegovom podnesku od 16. novembra 2004. godine kojim je tražio da se pribave podaci o imovini izvršenika. Nadalje je navedeno da iz stanja spisa proizilazi da je sud na osnovu apelantovog prijedloga dozvolio izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave-računa i to popisom i prodajom predmetnih stvari izvršenika. Budući da je izvršni organ suda dostavio izvještaj da se izvršenik ne nalazi na adresi iz prijedloga sud je zaključkom od 6. jula 2004. godine, u smislu člana 63. stav 3. ZIP, naložio apelantu da dostavi tačnu adresu i transakcijski račun izvršenika pod prijetnjom obustave postupka po kojem zaključku apelant nije postupio. Stoga je Kantonalni sud zaključio da je prvostepeni sud pravilno postupio kad je rješenjem obustavio izvršni postupak pri čemu je po mišljenju suda u obrazloženju svog rješenja dao razloge koje je u cjelosti kao valjane prihvatio i žalbeni sud. Vezano za žalbene navode apelanta da je sud trebao pribaviti podatke o imovini izvršenika, Kantonalni sud je naveo da prema odredbi člana 37. stav 1. ZIP stoji da tražilac izvršenja može u prijedlogu za izvršenje koji se zasniva na izvršnoj ispravi zahtijevati da sud prije donošenja rješenja o izvršenju zatraži od samog izvršenika i od drugih fizičkih i pravnih lica da sudu dostavi podatke o imovini izvršenika ako tražitelj učini vjerovatnim da ova lica mogu imati ove podatke. Nadalje je navedeno da je stavom 2. ovog člana propisano da se ovaj zahtjev može istaći i nakon donošenja rješenja o izvršenju ako izvršenje na predloženom sredstvu nije uspjelo. Sud je istakao da je pored odredbe člana 37. ZIP potrebno ispuniti i ostale zakonske uslove iz ovog člana a prije svega je neophodno da se radi o prijedlogu za izvršenje koji se temelji na izvršnoj ispravi te je potrebno da tražilac izvršenja učini vjerovatnim da određena pravna ili fizička lica mogu imati navedene podatke što podrazumijeva da tražitelj izvršenja treba pobliže naznačiti koju imovinu lica i kod kojeg lica treba ispitati. Budući da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz člana 37. ZIP sud je odbio apelantovu žalbu kao neosnovanu.

4. Apelant smatra da su osporenim rješenjima redovnih sudova povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine. Navedena prava odgovaraju pravima iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju. Povreda ovih prava po apelantu se ogleda u tome da se Kantonalni sud nije očitovao na prijedloge apelanta za utvrđivanje izvršenikove imovine od 16. novembra 2004. godine u kojem je apelant tražio da se pribave podaci od Poreske uprave i od zakonskog zastupnika izvršenika čije podatke je naveo u podnesku te ističe da prvostepeni sud nije donio odluku o zahtjevu za utvrđivanje izvršenikove imovine. Apelant smatra da je njegov zahtjev odbačen a priori te smatra da se takvim postupanjem uskraćuje pravo na efektivan pravni lijek, te apelant smatra da je Kantonalni sud povrijedio i načelo javnosti postupka jer je donio nerazumljivo obrazloženje kao te da je svoju odluku temeljio na komentaru ZIP. Nadalje se navodi da je prvostepeni sud tendenciozno izveo zaključak da nije tačna adresa izvršenika kao i da nepravednim i proizvoljno postupanje oba suda treba cijeniti u širem kontekstu tendencioznog postupanja sudova na štetu tražitelja izvršenja jer sudovi uglavnom krivo primjenjuju odredbe ZIP obustavljajući postupke a da nije postignuta svrha zbog kojih su vođeni.

5. Kantonalni sud ističe da u cijelosti ostaje kod razloga datih u obrazloženu svoje odluke.

6. Općinski sud navodi da je sudski izvršni organ na licu mjesta konstatirao da na toj adresi nikada nije postojao izvršenik te je, budući da nije mogao obaviti izvršnu radnju (popis i procjenu stvari), predmet vratio uređujućem sudiji. Nadalje je navedeno da apelant, nakon dobijanja zaključka od 6. jula 2004. godine, 16. jula 2004. godine dostavio podnesak kojim obavještava sud da nema namjeru provjeravati adresu u sudskom registru te da bi te podatke mogao utvrditi sam sudski izvršitelj. Sud je naveo da je 20. augusta ponovo apelantu dostavio zaključak od 6. jula 2004. godine. Stoga Općinski sud smatra da u predmetnom postupku nije došlo do povrede apelantovih prava iz člana 6. stav 1. Evropske i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju budući da je osporeno rješenje doneseno u skladu sa članom 63. st. 3. i 4. a u vezi sa članom 8. stav 3. ZIP. Sud je posebno napomenuo da podnesak tražioca izvršenja od 16. novembra 2004. godine nije uložen u spis tog suda već je kopija istog dostavljena uz žalbu Kantonalnom sudu. Konačno sud je naveo da tražilac izvršenja može podnijeti zahtjev u smislu člana 37. stav 1. ZIP samo ukoliko se prijedlog za izvršenje zasniva na izvršnoj ispravi a u konkretnom slučaju izvršenje se zasniva na vjerodostojnoj ispravi (računu).

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

9. U odnosu na apelacione navode, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).

10. Ustavni sud zapaža da se navodi apelanata o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu odnose isključivo na način na koji je primijenjeno procesno pravo od strane redovnih sudova. U vezi s prednjim Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u predmetnom postupku, na osnovu relevantnih odredaba ZIP obustavili postupak izvršenja te su u obrazloženju osporenih odluka, suprotno navodima apelanta, za ovakav zaključak dali jasna i detaljna obrazloženja koja, po mišljenju Ustavnog suda, ne ukazuju na bilo kakvu proizvoljnost u odlučivanju. Također je evidentno da je apelant imao i koristio mogućnost izjavljivanja žalbe o kojoj je odlučivao nadležni sud koji je u obrazloženju razmotrio žalbene navode apelanta i obrazložio zašto isti nisu mogli dovesti do drugačijeg rješenja konkretne pravne stvari odnosno zašto nisu ispunjeni uvjeti za primjenu člana 37. ZIP. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud zapaža da apelant ne nudi dokaze koji bi ukazivali da je u konkretnom slučaju zaista došlo do kršenje bilo kojeg elementa prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti apelant na bilo koji način argumentira kršenje prava na imovinu iz člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud ukazuje da apelantovo nezadovoljstvo osporenim odlukama i ishodom ovog postupka ne pokreće, samo po sebi, pitanja u vezi sa zaštićenim ustavnim pravima. Stoga, imajući u vidu stav naveden u prethodnoj tački ove odluke, da nije zadatak ovog suda da preispituje zaključke redovnih sudova o činjenicama i pravu (ibid., Pronina, stav 4. i Ustavni sud, odluka o dopustivosti broj AP 1415/07 od 10. juna 2009. godine, stav 15., objavljena na www.ustavnisud.ba), Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje prava na pravično suđenje i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju koje bi trebalo meritorno razmotriti, pa zaključuje da su navodi apelanta o povredi ovih prava očigledno prima facie neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2540/07 («Intertehna» d.o.o. Mostar) | Sudska praksa | Aktio