Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2628/07 (Tuzlanski kanton)

Odluka donesena 11. 11. 2009.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Građanski postupak
  • Otpremnina
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2628/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 11. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 11. novembra 2009. godine, u predmetu broj AP-2628/07, rješavajući apelaciju Tuzlanskog kantona, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. i članka 59. stavak 2. točka 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Tuzlanskog kantona podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj: 003-0-Gž-

07-000712 od 13. srpnja 2007. godine, zbog toga što je očito (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Tuzlanski kanton (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Kantonalno pravobraniteljstvo Tuzla, podnio je 25. rujna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj: 003-0-

Gž-07-000712 od 13. srpnja 2007. godine.

2. Esmi Babić je 2. lipnja 2005. godine prestao radni odnos u Ministarstvu unutarnjih poslova, Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: MUP TK) zbog odlaska u invalidsku mirovinu i isplaćena joj je otpremnina u iznosu 1.660,00 KM, koji iznos predstavlja tri prosječne plaće ostvarene u Federaciji BiH. Budući je smatrala da ima pravo na šest prosječnih plaća, sukladno Uredbi o naknadama i drugim materijalnim pravima koji nemaju karakter plaće («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 34/04 i 56/04, u daljenjem tekstu: Uredba), Esma Babić kao tužiteljica (u daljnjem tekstu: tužiteljica) protiv apelanta pokrenula je parnični postupak radi naplate duga, na ime razlike otpremnine u visini od 1.660,00 KM.

3. Presudom Općinskog suda u Gračanici (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj: 027-0-

P-06-000 167 od 16. ožujka 2007. godine, odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice. Istom presudom Općinski sud je obvezao tužiteljicu da apelantu naknadi troškove postupka u iznosu od 720,00 KM. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da je izvršio uvid u: rješenje o prestanku radnog odnosa, izvod iz banke o izvršenoj isplati otpremnine, platne liste za zadnja tri mjeseca, te zaključak Vlade Tuzlanskog kantona, nakon čega da je utvrdio da je tužiteljici prestao radni odnos i da joj je isplaćena otpremnina u visini od 1.664, 94 KM (tri prosječne mjesečne plaće isplaćene u Federaciji, jer je to bila povoljnija opcija za tužiteljicu u odnosu na prosječnu plaću koju je ona ostvarila). Obrazlažući zašto je odbio tužbeni zahtjev, odnosno zašto tužiteljica nema pravo na još tri prosječne plaće, Općinski sud je naveo da je tužiteljici radni odnos prestao na temelju odredbe članka 128. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika i namještenika u organima uprave («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 13/98) kojom je propisano da službenik kojem prestaje radni odnos zbog odlaska u mirovinu ima pravo na otpremninu u visini trostrukog iznosa plaće koju je imao u mjesecu u kojem je ostvario pravo na mirovinu ili u visini trostrukog iznosa prosječne plaće djetanika u privredi Federacije, ako je to povoljnije, te da je tužiteljici pravilno isplaćena otpremninu. Vezano za primjenu Uredbe na koju se pozvala tužiteljica, Općinski sud je naveo da kako je tužiteljica bila uposlenik MUP-a TK koji se financira iz budžeta apelanta, to se u konkretnom slučaju nije mogla primjeniti navedena Uredba. Vezano za prigovor neblagovremenosti tužbe, Općinski sud je naveo da ga nije prihvatio iz razloga što se u konkretnom slučaju radi o novčanim potraživanjima iz radnog odnosa za koja, sukladno članku 106. Zakona o radu («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 43/99, 32/00 i 29/03), važi opći zastarni rok od tri godine.

4. Rješavajući žalbu tužiteljice, Kantonalni sud donio je Presudu, broj: 003-0-Gž-07-

000712 od 13. srpnja 2007. godine, kojom je žalbu uvažio i preinačio prvostupanjsku presudu na način da je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice, odnosno obvezao apelanta da joj isplati iznos od 1.660,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 26. srpnja 2006. godine do isplate, te da da joj naknadi troškove postupka u iznosu od 1.020,00 KM. U obrazloženju presude, Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da se u konkretnom slučaju nije trebala primjeniti Uredba, odnosno da je zanemario činjenicu da je Uredba stupila na snagu prije nego što je tužiteljici prestao radni odnos, a da je odredbom članka 29. a. Uredbe propisano da se odredbe članka 3. do 25. Uredbe primjenjuju i na uposlenike policije do donošenja posebnih propisa. S tim u svezi Kantonalni sud je zaključio da se Uredba trebala primjeniti, a koja između ostalog propisuje da djelatnik ima pravo na otpremninu prilikom odlaska u mirovinu u visini od šest njegovih plaća isplaćenih u prethodnih šest mjeseci ili šest prosječnih mjesečnih plaća isplaćenih u Federaciji, ako je to za njega povoljnije. Kantonalni sud je naveo da je sukladno Uredbi obvezao apelanta da tužiteljici izmiri razliku otpremnine.

5. Apelant navodi da je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3. k Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola uz Europsku konveciju, pravo na djelotvorni pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije, pravo na zabranu diskriminacije iz članka 14. Europske konvencije, te pravo na zabranu zlouporabe prava iz članka 17. Europske konvencije. Apelant navodi da Kantonalni sud nije trebao primjeniti Uredbu, budući da je člankom 1 a. propisano da se odredbe članka 3 do 25 Uredbe primjenjuju na državne službenika i namještenike u kantonalnim organima uprave, ali samo pod uvjetom da posebnim propisom kantona nije određeno drugačije. Međutim, da je tužiteljici na temelju tada važećeg Zakona o radnim odnosima i plaćama služenika organa uprave u F BiH i na temelju kantonalne Uredbe o načinu i postupku utvrđivanja plaća i drugim materijalnim pravima službenika i namještenika u organima uprave, utvrđena otpremnina. Nadalje, apelant ističe da je tužiteljica izgubila pravo na sudsku zaštitu, budući da je tužbu podnijela neblagovremeno, odnosno da je nije podnijela u roku od 30 dana. Apelant navodi da mu je zbog pogrešne primjene pozitivno pravnih propisa, a koja je primjena očito proizvoljna, povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu, budući da mu je osporenom presudom naloženo da izmiri tužiteljici iznos koji nije planiran njegovim budžetom.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud podsjeća na svoj stav da državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka ne uživaju prava iz Evropske konvencije, ali da uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz članka II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu od 27. veljače 2004. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 19/04, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

Pravo na pravično suđenje

8. U svezi sa apelantovim navodima, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da prema praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovitim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, odluka broj A

P- 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).

9. Ustavni sud nalazi da je presuda Kantonalnog suda jasna, odnosno da sadrži logično obrazloženje za usvajanje tužbenog zahtjeva tužiteljice. Konkretno, Kantonalni sud je imajući u vidu da je Uredba stupila na snagu prije nego li je tužiteljici prestao radni odnos, a kojom je propisano između ostalog, da se Uredba odnosi i na djelatnike policije, a da Uredba predviđa isplatu šest prosječnih plaća ostvarenih u Federaciji, to da je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice. U pogledu navoda apelanta o neblagovremenostu tužbe, Ustavni sud uočava da obrazloženje presude Općinskog suda sadrži jasne razloge za njegovo neusvajanje, odnosno da u konkretnom slučaju važi opći zastarni rok od tri godine, sukladno članku 106. Zakona o radu. Budući da nije utvrdio proizvoljnost, niti povredu ustavnih prava apelanta, a imajući u vidu da nije zadatak Ustavnog suda da preispituje primjenu materijalnog prava, kako je to navedeno u prethodnoj točki, Ustavni sud zaključuje, u svezi sa navodima apelanta o kršenju prava na pravično suđenje nema ništa što ukazuje da apelant ima “opravdan zahtjev” koji pokreće pitanja iz članka II/3.e) koja bi trebalo meritorno ispitati. Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanta o kršenju prava na pravično suđenje očito (prima facie) neutemeljeni.

Pravo na imovinu

10. Apelant se, također, žale da mu je osporenom odlukom Kantonalnog suda povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant posebno ne obrazlaže kršenje ovog prava, već svoje navode zasniva na pogrešnoj primjeni materijalnog prava od strane Kantonalnog suda. Ustavni sud je, međutim, razmatrajući ove navode u okviru članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, već zaključio da su ti navodi očito (prima facie) neutemeljeni. Stoga, Ustavni sud smatra da nema ništa što u konkretnom slučaju ukazuje da apelant ima «opravdan zahtjev» u svezi sa kršenjem prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.

11. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očito (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa člankom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2628/07 (Tuzlanski kanton) | Sudska praksa | Aktio