Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2296/07 (Ž. T.)
Odluka donesena 11. 11. 2009.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Krivični postupak
- Dokaz
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2296/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 11. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 11. novembra 2009. godine, u predmetu broj AP-2296/07, rješavajući apelaciju Željka Tomića, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. i članka 59. stavak 2. točka 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Željka Tomića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini, broj: 012-0-Kž-07-000 104 od 31. svibnja 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Bijeljini, broj: K-213/05 od 11. siječnja 2007. godine, zbog toga što je očito (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. Željko Tomić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Dvorova, kojeg zastupa Momir Radulović, odvjetnik iz Bijeljine, podnio je 8. kolovoza 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj: 012-0-Kž-07-000 104 od 31. svibnja 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj: K-213/05 od 11. siječnja 2007. godine.
2. Presudom Osnovnog suda, broj: K-213/05 od 11. siječnja 2007. godine, apelant je oglašen krivim zato što je, u vrijeme i na način naveden u izreci presude, počinio kazneno djelo teške krađe iz članka 232. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. točka 1. Kaznenog zakona Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 49/03, 108/04, 37/06 i 70/06, u daljnjem tekstu: KZ RS-a). Osnovni sud osudio je apelanta na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca, te ga na temelju članka 108. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», broj: 50/03, 111/04, 115/04, 29/07 i 68/07, u daljnjem tekstu: ZKP RS-a) obvezao da oštećenom Đorđu Slavinjak, direktoru i vlasniku «Izgradnje» d.o.o. Bijeljina (u daljnjem tekstu: oštećeni), isplati iznos od 18.305,00 KM. U obrazloženju presude, Osnovni sud je naveo da je izvršio uvid u fotodokumentaciju lica mjesta, izvještaj o kriminalističko tehničkom pregledu mjesta događaja, nalaz tragova vještačenja papilarnih linija, zapisnik o uviđaju, odštetni zahtjev oštećenog, te da je saslušao svjedoke i vještaka grafologa. Nakon provedenih dokaza, Osnovni sud je naveo da utvrdio da je apelant 13. travnja 2004. godine ušao u ured oštećenog, da je pomoću alata koji je posjedovao, nasilno otvorio ladicu radnog stola oštećenog koja je bila zaključana i odnio iznos od 18.305,00 KM, nakon čega da je pobjegao i ostavio alat na mjestu događaja. Osnovni sud je naveo da navedeno proizilazi prvenstveno iz nalaza tragova papilarnih linija u kojem je navedeno da uzeti tragovi papilarnih linija odgovaraju papilarnim linijama apelanta, zatim iz iskaza svjedokinje koja je vidjela mladića na stepeništu poslovnih prostorija «Izgradnje» d.o.o. Bijeljina, nešto prije nego što je otkrila da je provaljena ladica radnog stola oštećenog, te iz iskaza svjedokinje koja je radila u susjedstvu i koja je također vidjela mladića u vrijeme kritičnog događaja, koji je ušao u poslovne prostorije «Izgradnje» d.o.o. Bijeljina i koji je nosio alat.
3. Obrazlažući zašto nije prihvatio iskaze apelanta, te iskaz jednog od svjedoka, iz kojih proizilazi da je apelant u vrijeme kritičnog događaja, bio u Republici Hrvatskoj, Osnovni sud je naveo da su ti iskazi u suprotnosti sa svim ostalim dokazima koji potvrđuju da je upravo apelant ta osoba koja je počinila kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Nadalje, vezano za prigovor apelanta, da je nalaz o vještačenju tragova papilarnih linija nezakonit dokaz, budući da ne postoji pismena naredba tužitelja, Osnovni sud ga je ocijenio neutemeljenim, zato što je ovlaštena službena osoba u smislu članka 221. ZKP RS-a bila ovlaštena od strane nadležnog tužitelja da izvrši uviđaj i da odredi potrebna vještačenja, te da je tako i postupila, odnosno da je uzela materijal sa lica mjesta i dostavila ga na vještačenje.
4. Odlučujući o žalbi apelanta Okružni sud donio je Presudu, broj:012-0-Kž-07-000 104 od 31. svibnja 2007. godine, kojom je žalbu uvažio u odnosu na odluku o kazni, te preinačio prvostupanjsku presudu tako što je apelantu izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i sedam mjeseci u smislu članka 42. stavak 1. KZ RS-a, budući da je apelant Presudom Osnovnog suda Brčko distrikta BiH, pravosnažno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci zbog produženog kaznenog djela teška krađa iz članka 281. stavak 1. točka 1.Kaznenog zakona Brčko distrikta i koju kaznu je izdržao, s tim da se u tu jedinstvenu kaznu uračunava ta izdržana kazna. Obrazlažući ovu odluku, Okružni sud je naveo da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir kazneno djelo za koje je apelant osuđen pred Osnovnim sudom Brčko distrikta BiH, i koju kaznu u trajanju od šest mjeseci je apelant izdržao, odnosno da nije uzeto u obzir da je apelantu suđeno za djelo koje je izvršio 13. travnja 2004. godine, dakle prije nego što je započeo izdržavanje kazne zatvora po presudi Osnovnog suda Brčko distrikta BiH. U ostalom dijelu, Okružni sud je potvrdio prvostupanjsku presudu
5. Odgovarajući na žalbene prigovore da je prvostupanjska presuda zasnovana na nezakonitom dokazu, nalazu tragova papilarnih linija, Okružni sud je naveo da prigovori nisu utemeljeni iz sljedećih razloga. Naime, da sukladno članku 221. ZKP-a ovlaštene službene osobe mogu, izuzetno, u hitnim slučajevima, nakon obavještavanja tužitelja, izvršiti uviđaj, te odrediti potrebna vještačenja. Budući da su na licu mjesta pronađeni tragovi papilarnih linija bilo je potrebno hitno vještačenje, odnosno da se izvrši usporedba sa otiscima papilarnih linija apelanta. Nadalje, da sukladno članku 218. stavak 1. ZKP-a, ako se radi o kaznenom djelu za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od preko pet godina, ovlaštene službene osobe dužne su odmah obavijesti nadležnog tužitelja, te da pod njegovim nadzorom poduzmu potrebne mjere da se pronađe počinitelj, da se spriječi njegovo bjekstvo, te da se sačuvaju tragovi izvršenja kaznenog djela, a da odredba istog članka stavak 2. propisuje obvezu u slučaju da postoji opasnost od odlaganja u poduzimanju naprijed navedenih radnji. S tim u svezi, Okružni sud je naveo da je ovaj dokaz zakonit, te da je prvostupanjski sud na tom dokazu, kao i na ostalim dokazima, pravilno zaključio da je apelant počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret.
6. Apelant se žali da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant ističe da su presude zasnovane na nezakonitim dokazima, prvenstveno na nalazu tragova papilarnih linijia, koje vještačenje je izvršeno bez pismene naredbe, a koja je sukladno članku 160. ZKP-a obvezna, te da su sudovi postupajući suprotno, povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očito (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni usvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-
Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva»
9. U svezi sa apelantovim navodima da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje zato što je presuda zasnovana na nezakonitom dokazu, nalazu vještačenja tragova papilarnih linija koje vještačenje je izvršeno bez pismene naredbe, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da prema praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Europske konvencije u postupku pred redovitim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva članak 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP- 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).
10. S tim u svezi, Ustavni sud primjećuje da su i Osnovni i Okružni sud dali jasne odgovore apelantu zašto je nalaz vještačenja papilarnih linija zakonit, na kojem dokazu su, ali i u svezi sa ostalim dokazima zasnovali svoju odluku. Naime, redoviti sudovi su zaključili da je ovlaštena službena osoba pod nadzorom tužitelja, izuzela tragove papilarnih linija koje je dostavila na vještačenje upravo u smislu odredbi članka 221. ZKP-a, koja daje mogućnost ovlaštenim službenim osobama u hitnim i izuzetnim slučajevima da određuju potrebna vještačenja, pod nadzorom tužitelja, te odredbi članka 218. st 1. 2. ZKP-a, koja propisuje čak i obvezu poduzimanja svih potrebnih radnji od strane ovlaštenih službenih osoba ako postoji opasnost od odlaganja. U ovakvim obrazloženjima Osnovnog odnosno Okružnog suda u odnosu na apelantove navode, te s tim u svezi zaključuje da su apelantovi navodi navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije oočito (prima facie) neutemeljeni.
11. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očito (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa člankom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović