Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1185/09 (Vlade Nešković)
Odluka donesena 11. 11. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1185/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 11. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 11. novembra 2009. godine, u predmetu broj AP-1185/09, rješavajući apelaciju Vlade Neškovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vlade Neškovića podnesena protiv Rješenja Službe za prostorno uređenje, stambeno komunalne poslove i obnovu Općine Srebrenik broj 08-23-8-1321/02 od 3. marta 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Vlade Nešković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, podnio je 16. aprila 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Službe za prostorno uređenje, stambeno komunalne poslove i obnovu Općine Srebrenik (u daljnjem tekstu: Služba) broj 08-23-8-1321/02 od 3. marta 2009. godine. Apelant je 21. jula 2009. godine dopunio apelaciju.
2. Prema dokumentaciji iz spisa predmeta, apelant je 23. aprila 2002. godine podnio Službi zahtjev za vraćanje u posjed stana u zgradi „Željeznička stanica“, u Tinji.
3. Odlučujući u ponovnom postupku po apelantovom zahtjevu, Služba je donijela Rješenje broj 08-23-8-1321/02 od 3. marta 2009. godine, kojim je potvrđeno da je apelant do 1992. godine bio posjednik i korisnik predmetnog stana, te je utvrđeno da apelant ima pravo na povrat tog stana, „ali kada se za to steknu uslovi, obzirom da je zgrada u kojoj se nalazio predmetni stan, u toku ratnih dejstava u periodu od 1992. 1995. godine u potpunosti uništena“. Apelant je rješenjem poučen da protiv istog može izjaviti žalbu Ministarstvu prostornog uređenja i zaštite okolice Tuzlanskog kantona u roku od 15 dana od dana prijema rješenja. Apelant navodi da nije izjavio žalbu protiv tog rješenja iz razloga što je predmetni postupak odugovlačen i što bi se time postupak još više odugovlačio.
4. Apelant smatra da je u predmetnom postupku povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i prava iz iz člana II/5. Ustava i Aneksa 7 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Takođe, apelant je zatražio naknadu materijalne štete.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Ustavni sud primjećuje da je apelant mogao izjaviti žalbu protiv Rješenja Službe broj 08-23-8-
1321/02 od 3. marta 2009. godine, o čemu je obaviješten u pravnoj pouci tog rješenja, a što nije učinio, tvrdeći da je razlog za takvo nepostupanje odugovlačenje predmetnog postupka, koji bi se, po njegovim navodima, izjavljivanjem žalbe i dalje odugovlačio. Međutim, Ustavni sud naglašava da takva sumnja ne otklanja apelantovu obavezu da prije obraćanja Ustavnom sudu iscrpi djelotvoran pravni lijek raspoloživ prema zakonu. Naime, žalba predstavlja efektivni pravni lijek koji se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Propustom da izjavi žalbu apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet razmatranja apelacije od strane Ustavnog suda, čime je propustio iscrpiti djelotvorne pravne lijekove u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. U odnosu na zahtjev apelanta za naknadu štete, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanta, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova, to apelantu u svakom slučaju ne pripada pravo na naknadu štete.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović