Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1242/07 (V. D.)

Odluka donesena 11. 11. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1242/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 11. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 11. novembra 2009. godine, u predmetu broj AP 1242/07, rješavajući apelaciju Vide Debljak, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vide Debljak podnesena zbog neizvršenja Odluke Komisije za imovinsko-pravne zahtjeve broj 511-1581-1/1 od 16. oktobra 2001. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Vida Debeljak (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Kragujevca u Srbiji, podnijela je 27. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja Odluke Komisije za imovinsko-pravne zahtjeve (u daljnjem tekstu: CRPC) broj 511-

1581-1/1 od 16. oktobra 2001. godine.

2. CRPC je 16. oktobra 2001. godine donijela Odluku broj 511-1581-1/1 kojom je potvrđeno da je apelantica bila nosilac stanarskog prava na stanu u Zenici, ulica Kanal broj 36 stan broj 8 (u daljnjem tekstu: sporni stan), te da apelantica ili članovi njenog porodičnog domaćinstva, koji takav status imaju na osnovu Zakona o stambenim odnosima, koji je važio na teritoriji Bosne i Hercegovine do 1. aprila 1992. godine, mogu stupiti u posjed spornog stana, u skladu sa članom 1. Anexa VII Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH.

3. Apelantica je 27. maja 2003. godine Službi za opću upravu i stambene poslove općine Zenica (u daljnjem tekstu: Služba) podnijela zahtjev za izvršenje odluke CRPC-a broj 511-1581-1/1 od 16. oktobra 2001. godine. Kako Služba nije u zakonom propisanom roku postupila po apelantičinom zahtjevu, apelantica je poslala urgenciju 15. aprila i 22. juna 2004. godine, a nakon toga podnijela žalbu zbog ćutanja administaracije Ministarstvu za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline (u daljnjem tektsu: Ministarstvo).

4. Ministarstvo je rješenjem broj 12-23-93/06 od 15. marta 2006. godine naložilo Službi da u roku od 15 dana od dana prijema rješenja provede postupak i postupi po apelantičinom zahtjevu za izvršenje odluke CRPC-a.

5. Služba je, u izjašnjenju na navode iz apelacije, između ostalog navela da je «[...] stambena zgrada u kojoj se nalazio predmetni stan od strane Željezare «Zenica» Zenica kao nosioca prava raspolaganja adaptiran u potpunosti i ranije sobe (ukupno 34) pretvorene su u veće stambene jedinice (ukupno 14) koje su od strane navedenog preduzeća dodjeljene njenim zaposlenicima».

6. Apelantica između ostalog tvrdi su nepostupanjem organa uprave općine Zenica povrijeđena njena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju, te iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. Apelantica se žali da Služba nije postupila po rješenju Ministarstva broj 12-23-93/06 od 15. marta 2006. godine, kojim je naloženo Službi da u roku od 15 dana od dana prijema rješenja provede postupak i postupi po apelantičinom zahtjevu za izvršenje odluke CRPC-a.

10. Ustavni sud zapaža da je u konkrentnom slučaju primjenjiv član 14. Zakona o izvršenju Odluka CRPC-a («Službene novine FBiH» br. 43/99, 51/00 i 56/01) u kojem je navedeno da će se u postupku izvršenja odluka CRPC-a primjenjivat odredbe Zakona o općem upravnom postupku («Službene novine FBiH» broj 2/98), osim ukoliko nije drugačije predviđeno ovim zakonom.

11. U vezi sa tim, Ustavni sud podsjeća da je odredbama člana 216. stav 3. Zakona o upravnom postupku važećem u vrijeme apelantičinog podnošenja zahtjeva za izvršenje CRPC odluke («Službene novine FBiH» broj 29/02) propisano da ako nadležni organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u zakonskom roku, stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom drugostepenom organu, kao da je njen zahtjev odbijen. Dalje odredbama člana 20. stav 1. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine FBiH» broj 9/05) propisano je da ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnom, propisom određenom kraćem roku donio rješenje o žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ovog Zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena. Nadalje, odredbama člana 20. stav 3. Zakona o upravnim sporovima propisano je da ako u upravnom postupku prvostepeni organ, protiv čijeg je akta dozvoljena žalba, nije u roku od 60 dana ili u propisom određenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo obratiti se zahtjevom drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga, pod uslovima iz stava 1. ovog člana, pokrenuti i ako drugostepeni organ ne donese rješenje u propisanom roku. Dakle, u skladu sa naprijed navedenim zakonskim odredbama, proizilazi da je apelantica prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu imala mogužnost da se, zbog neodlučivanja općinskih organa uprave o njenom zahtjevu, obrati žalbom drugostepenom organu, odnosno urpavnoj inspekciji u skladu sa članom 10. Zakona o upravnim sporovima, te ukoliko isti ne postupi u skladu sa zahtjevom upravne inspekcije, apelantica bi imala mogućnost pokretanja urpavnog spora pred nadležnim kantonalnim sudom. Propuštanjem da iskoristi navedene pravne lijekove apelantica se lišila mogućnosti da dođe do konačne sudske odluke o predmetu apelacije.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović