Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1403/09 (M.Lj.)

Odluka donesena 11. 11. 2009.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1403/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 11. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 11. novembra 2009. godine, u predmetu broj AP 1403/09, rješavajući apelaciju M.Lj., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M.LJ. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-07-000 908 od 27. marta 2009. godine i presude Okružnog suda Banja Luka broj 011-0-Ž-06-000 069 od 14. marta 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. M.Lj. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banja Luke, zastupana po Smiljani Moravac Babić advokatu iz Banja Luke, podnijela je 7. maja 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-07-000 908 od 27. marta 2009. godine i presude Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Ž-06-000 069 od 14. marta 2007. godine.

2. Presudom Osnovnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj RS.1713/04 od 24. oktobra 2005. godine, obavezana je tužena Medicinska Elektronika a.d. Banja Luka, da apelantici isplati tačno precizirane iznose u izreci presude sa kamatama na ime razlike manje obračunate plaće za period od 1. novembra 2001. godine do 31. decembra 2002. godine i naknade za neisplaćeni topli obrok od 1. januara 2002. godine do 30. novembra 2003. godine, dok je odbijena sa dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog glavnog potraživanja, koji se odnosi na naknadu na ime razlike manje obračunate plaće za period od 1. januara do 31. oktobra 2001. godine, naknade za neisplaćeni topli obrok za cijelu 2001. godinu, isplatu daljnje zatezne kamate na dosuđene iznose za period od 15. jula do 24. oktobra 2005. godine i naknadu za neisplaćeni regres za 2001., 2002. i 2003. godinu. Istom presudom obavezana je tužena da apelantici naknadi troškova postupka u iznosu od 970,00 KM.

3. Presudom Okružnog suda broj 011-0-Ž-06-000069 od 14. marta 2007. godine, povodom žalbe tužene ukinuta je presuda Osnovnog suda broj RS.1713/04 od 24. oktobra 2005. godine, u dosuđujućem dijelu i dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu na ime razlike manje obračunate plaće za period od 1. januara do 31. oktobra 2001. godine, naknade za neisplaćeni topli obrok za cijelu 2001. godinu, isplatu daljnje zatezne kamate na dosuđene iznose za period od 15. jula do 24. oktobra 2005. godine i naknadu za neisplaćeni regres za 2001. i 2002. godine, te je tužba u navedenom dijelu odbačena kao neblagovremena. U ostalom dosuđujućem dijelu žalba tužene je odbijena i prvostepena presuda potvrđena u dijelu kojim je tužena obavezana na isplatu neisplaćene naknade za topli obrok za novembar 2003. godine sa zakonskom zateznom kamatom i dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu za neisplaćeni regres za 2003. godine, dok se u dijelu odluke o troškovima prvostepena presuda preinačava i obavezuje se svaka stranka na snošenje svojih troškova postupka.

4. Vrhovni sud rješavajući po reviziji, donio je rješenje, broj 118-0-Rev-07-000 908 od 27. marta 2009. godine, kojim je odbacio reviziju apelantice. U obrazloženju navedenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da prema članu 237. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. S obzirom na navedene odredbe zakona, proizilazi da je revizija apelantice nedozvoljena kako po osnovu člana 237. stava 2. tako i stava 3. istog člana. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a.

5. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) II/3.f) i II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6. i 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Iz navoda apelacija i priloženih dokumenata proističe da je apelantica protiv osporene presude Okružnog suda izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0- Rev-07-000 908 od 27. marta 2009. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda broj 011-0-Ž- 06-000069 od 14. marta 2007. godine.

9. S obzirom na to da je zastupnici apelantice 2. aprila 2007. godine uručena presuda Okružnog suda broj 011-0-Ž-06-000069 od 14. marta 2007. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 7. maja 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1403/09 (M.Lj.) | Sudska praksa | Aktio