Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1600/09 («Unis» - Fabrika cijevi A.D. Derventa)

Odluka donesena 11. 11. 2009.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Protek roka
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1600/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 11. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 11. novembra 2009. godine, u predmetu broj AP 1600/09, rješavajući apelaciju «Unis» - Fabrike cijevi A.D. Derventa, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Unis» - Fabrike cijevi A.D. Derventa podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Uvp-08-000 150 od 16. aprila 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Unis» - Fabrike cijevi A.D. Derventa podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci, broj 011-0-U-07-000 455 od 22. aprila 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. «Unis» - Fabrika cijevi A.D. Derventa (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Neđo Drašković, advokat iz Bijeljine, podnio je 21. maja 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Uvp-08-000 150 od 16. aprila 2009. godine i presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-U-07-000 455 od 22. aprila 2008. godine.

2. Zaključkom Ministarstva finansija Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Minstarstvo), broj 06-3262/06-3-022, odbačen je kao neuredan apelantov zahtjev za izdavanje rješenja o odobravanju cesije potraživanja po osnovu izvezene robe, precizirane u zahtjevu apelanta, međutim, presudom Okružnog suda, broj 011-0-U-06-000 501 od 13. februara 2007. godine, navedeni zaključak je poništen.

3. Postupajući po presudi Okružnog suda, rješenjem Ministarstva, broj 06.06/017-241-3/07-3-

044 od 17. aprila 2007. godine, odbijen je apelantov zahtjev kojim je traženo odobrenje za ustupanje potraživanja (cesiju) u poslovima sa inostranstvom u iznosu EUR 34.246,50.

4. Presudom Okružnog suda, broj 011-0-U-07-000 455 od 22. aprila 2008. godine, odbijena je kao neosnovana apelantova tužba izjavljena protiv rješenja Ministarstva.

5. Presudom Vrhovnog suda, broj 118-0-Uvp-08-000 150 od 16. aprila 2009. godine, odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda, broj 011-0-U-

07-000 455 od 22. aprila 2008. godine.

6. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

U odnosu na presudu Vrhovnog suda, broj 118-0-Uvp-08-000 150 od 16. aprila 2009. godine

8. U konkretnom slučaju apelant se žali na presudu Vrhovnog suda, broj 118-0-Uvp-08-000 150 od 16. aprila 2009. godine, kojom je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda, broj 011-0-U-07-000 455 od 22. aprila 2008. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva ne tiče odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Takođe, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude nije odlučivalo ni o pravu apelanta na imovinu iz člana člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom

U odnosu na presudu Okružnog suda, broj 011-0-U-07-000 455 od 22. aprila 2008. godine

9. S obzirom na to da je punomoćniku apelanta 15. maja 2008. godine uručena presuda Okružnog suda, broj 011-0-U-07-000 455 od 22. aprila 2008. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 21. maja 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1600/09 («Unis» - Fabrika cijevi A.D… | Sudska praksa | Aktio