Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1645/09 (S. R.)

Odluka donesena 11. 11. 2009.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1645/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 11. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 11. novembra 2009. godine, u predmetu broj AP 1645/09, rješavajući apelaciju Sime Radulovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sime Radulovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-

Rev-07-001084 od 30. aprila 2009. godine, presude Okružnog suda Banja Luka broj 011-0-Gž-06-001 360 od 27. septembra 2007. godine ipresude Osnovnog suda Prijedor broj P-604/02 od 5. juna 2006. godine , zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Simo Radulović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, kojeg zastupa Mirko Dabić advokat iz Banja Luke, podnio je 25. maja 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-07-001084 od 30. aprila 2009. godine, presude Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-06-001 360 od 27. septembra 2007. godine i presude Osnovnog suda Prijedor (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-

604/02 od 5. juna 2006. godine

2. Presudom Osnovnog suda broj P-604/02 od 5. juna 2006. godine poništen je kuporodajni ugovor broj Ov-1920/01 zaključen 10. augusta 2001. godine, kojim je Milutin Radulović kao tužitelj prodao apelantu kao tuženom k.č. broj 963 površine 864 m , apelant obavezan trpjeti uspostavu ranijeg stanja upisa u javnim knjigama, te tužitelju nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 2.030,00 KM uz odbijanje tužiteljevog prijedloga za određivanje mjere obezbjeđenja zabranom apelantu da on ili drugo lice po njegovom ovlaštenju koristi ribnjake izgrađene na spornoj parceli, a do okončanja parnice.

3. Presudom Okružnog suda broj 011-0-Gž-06-001 360 od 27. septembra 2007. godine, žalba apelanta u pogledu glavnog zahtjeva je odbijena, a prvostepena presuda preinačena u pogledu odluke o troškovima postupka tako da je apelant obavezan tužitelju nadoknaditi troškov postupka u iznosu od 1.600,00 KM umjesto 2.030,00 KM.

4. Nezadovoljan navedenom presudom apelant izjavio je jednu reviziju putem punomoćnika Radovana Stanića advokata iz Prijedora, a drugu putem punomoćnika mr Mirka Dabića, advokata iz Banja Luke.

5. Vrhovni sud rješavajući po reviziji, donio je rješenje, broj 118-0-Rev-07-001 084 od 30. aprila 2009. godine, kojim je odbacio reviziju izjavljenu po punomoćniku Radovanu Staniću kao nedozvoljena, a reviziju izjavljena po punomoćniku mr Mirku Dabiću kao neblagovremena. U obrazloženju navedenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da prema članu 237. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. S obzirom na navedene odredbe zakona, proizilazi da je revizija izjavljenu po punomoćniku Radovanu Staniću nedozvoljena kako po osnovu člana 237. stava 2. tako i stava 3. istog člana. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a. Nadalje Vrhovni su je naveo da kako je punomoćnik Radovan Stanić pobijanu presudu primio 27. oktobra 2007. godine, slijedi da je rok za izjavljivanje revizije istekao 26. novembra 2007. godine. Međutim, pošto je drugi punomoćnik mr Mirko Dabić reviziju izjavio 27. novembra 2007. godine, slijedi da je ista izjavljena po proteku roka.

6. Apelant smatra da je Vrhovni sud osporenom odlukom, u dijelu kojim je odbacio reviziju kao neblagovremenu, povrijedio apelantovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uz tvrdnje da je reviziju izjavio putem pošte 26. novembra 2007. godine.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. Iz navoda apelacija i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv drugostepene presude Okružnog suda izjavio reviziju putem dva punomoćnika, ali je rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-07-001 084 od 30. aprila 2009. godine, jedna odbačena kao nedopuštena, a druga kao neblagovremena. Međutim, s obzirom da su revizije izjavljene protiv iste drugostepene presude iz istih razloga, pa stim u vezi kako je revizija izjavljena od strane punomoćnika Radovana Stanića izjavljena u zakonskom roku, ali odbačena kao nedozvoljena kako po osnovu člana 237. stava 2. ZPP-a, tako i stava 3. istog člana, Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda broj 011-0-Gž-06-001 360 od 27. septembra 2007. godine.

10. S obzirom na to da je punomoćniku apelanta 27. oktobra 2007. godine uručena presuda Okružnog suda broj 011-0-Gž-06-001 360 od 27. septembra 2007. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 25. maja 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Okružnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1645/09 (S. R.) | Sudska praksa | Aktio