Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1951/09 (R.V. iz Vlasenice i R.M. iz Milića)

Odluka donesena 11. 11. 2009.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1951/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 11. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 11. novembra 2009. godine, u predmetu broj AP-1951/09, rješavajući apelaciju R.V. i R.M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije R.V. i R.M. podnesene protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-09-

000 317 od 5. maja 2009. godine, Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 014-0-GŽ-07-000 280 od 18. novembra 2008. godine i Presude Osnovnog suda u Vlasenici broj 092-0-P-06-000 618 od 3. aprila 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. R.V. iz Vlasenice i R.M. iz Milića (u daljnjem tekstu: apelanti), podnijeli su 22. juna 2009. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) Srpske broj 118-0-Rev-09-000 317 od 5. maja 2009. godine, Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 014-0-GŽ-07-000 280 od 18. novembra 2008. godine i Presude Osnovnog suda u Vlasenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 092-0-P-06-000 618 od 3. aprila 2007. godine. Apelacije su zavedene pod brojevima AP-1951/09 i AP-1952/09.

2. S obzirom da se predmetne apelacije tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta broj AP-1951/09 i AP-1952/09, u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-

1951/09.

3. Presudom Osnovnog suda broj 092-0-P-06-000 618 od 3. aprila 2007. godine, potvrđenom Presudom Okružnog suda broj 014-0-GŽ-07-000 280 od 18. novembra 2008. godine, apelanti su u cjelosti odbijeni sa tužbenim zahtjevom kojim su tražili da se obaveže tuženi AD „Boksit“ Milići da im na ime naknade štete za neisplaćene penzije isplati: apelantu R.M. iznos od 7.720,50 KM za period od 31. marta 2002. godine do 28. decembra 2003. godine, a apelantu R.V. iznos od 1.505, 35 KM za period od 28. februara 2003. godine do 23. januara 2004. godine, sve sa zakonskom zateznom kamatom, kao i troškove parničnog postupka.

4. Apelanti su 8. decembra 2008. godine izjavili reviziju protiv Presude Okružnog suda broj 014-0-GŽ-07-000 280 od 18. novembra 2008. godine, koju je Vrhovni sud odbacio kao nedopuštenu Rješenjem broj 118-0-Rev-09-000 317 od 5. maja 2009. godine.

5. U obrazloženju rješenja je navedeno da je odredbom člana 237. stav 2 Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik» Republike Srpske, broj 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07; u daljnjem tekstu ZPP), propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Nadalje, navedeno je da se kod subjektivne kumulacije zahtjeva (suparničarstva), kad u jednoj tužbi na strani tužitelja postoji više lica, vrijednost spora određuje prema visini svakog pojedinog zahtjeva, analogno članu 318. stav 2. ZPP. Konstatujući da u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude u odnosu na apelanta R.M. iznosi 7.720,50 KM, a u odnosu na apelanta R.V. iznosi 1.505, 35 KM, odnosno u oba slučaja ne prelazi cenzus iz člana 237. stav 2. ZPP-a, te da odlučivanje po reviziji u tom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, Sud je na osnovu člana 247. Zakona o parničnom postupku odlučio kao u izreci rješenja.

6. Apelanti se žale da je osporenim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelanti dođeu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. U konkretnom slučaju, Vrhovni sud je Rješenjem broj 118-0-Rev-09-000 317 od 5. maja 2009. godine odbacio kao nedozvoljenu reviziju apelanata izjavljenu protiv presude Okružnog suda broj 014-0-GŽ-07-000 280 od 18. novembra 2008. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Okružnog suda broj 014-0-GŽ-07-000 280 od 18. novembra 2008. godine.

10. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima uručena Presuda Okružnog suda broj 014-0-GŽ-07-000 280 od 18. novembra 2008. godine, budući da su apelanti 8. decembra 2008. godine izjavili reviziju protiv te presude. Iz navedenog proizilazi zaključak da im je predmetna presuda uručena prije tog datuma. S obzirom na to da su apelacije Ustavnom sudu podnesene 22. juna 2009. godine, proizlazi da su podnesene nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da su apelacije podnesene neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili presudu Okružnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1951/09 (R.V. iz Vlasenice i R.M. iz Milića) | Sudska praksa | Aktio