Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2218/09 (D. D.)

Odluka donesena 11. 11. 2009.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2218/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 11. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 11. novembra 2009. godine, u predmetu broj AP 2218/09, rješavajući apelaciju Duška Despotovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Duška Despotovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118- 0-Rev-07-000258 od 26. marta 2009. godine, presude Okružnog suda Bijeljina broj Gž:644/03 od 22. augusta 2006. godine i presude Osnovnog suda Bijeljina broj P:400/01 od 14. maja 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Duško Despotović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, kojeg zastupa Tatjana Tojić advokat iz Bijeljine, podnio je 9. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-07-000258 od 26. marta 2009. godine, presude Okružnog suda Bijeljina (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž:644/03 od 22. augusta 2006. godine i presude Osnovnog suda Bijeljina (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P:400/01 od 14. maja 2003. godine

2. Presudom Osnovnog suda broj P:400/01 od 14. maja 2003. godine, koja je potvrđeno presudom Okružnog suda broj Gž:644/03 od 22. augusta 2006. godine, ustanovljeno je da je tužitelj Dobrosav Despotović vlasnik zemljišta označenog kao dijelovi k.č. br. 46,48 i 52 upisanih u k.k.ul. broj 37,38,191 KO Triješnica, koje u cjelosti odgovaraju granicama i površini ranije k.č. broj 88 KO Triješnica po katastarskom operateru iz 1957. godine, u skladu sa skicom vještaka geometra od 5. maja 2003. godine, uz uknjižbu u javnim knjigama nekretnina, a apelant kao prvotuženog je obavezan da se sa navedenog zemljišta ukloni započeti građevinski objekat i zabranjeno mu je dalje ometanje tužitelja u ostvarivanju prava vlasništva, dok su svi tuženi obavezani tužitelju nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 910,00 KM, dok je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na Mihajla Despotovića i Dobrinke Despotović za uklanjanje građevinskog objekata i zabrane daljeg uznemiravanje prava vlasništva tužitelja odbijen.

3. Vrhovni sud rješavajući po reviziji, donio je rješenje broj 118-0-Rev-07-000258 od 26. marta 2009. godine, kojim je odbacio reviziju apelanta. U obrazloženju navedene presude između ostalog, Vrhovni sud je naveo da prema članu 382. stav 3. Zakona o parničnom postupku ( „Službeni list SFRJ“, br. 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 27/90 i 35/9, te „Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 17/93, 14/94 i 32/94, u daljnjem tekstu: ZPP) stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude i da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 800,00 dinara (odnosno 800,00 KM po današnnjoj valuti). Kako je u konkretnom slučaju u tužbi tužitelj vrijednost spora koja tokom postupaka nije mijenjana označio sa 500,00 KM, a s obzirom na navedene odredbe zakona, proizilazi da je revizija tuženog nedozvoljena. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedozvoljenu odbacio primjenom člana 389. stav 2. ZPP-a.

4. Apelant se žali da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Iz navoda apelacija i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv osporene presude Okružnog suda izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-07- 000258 od 26. marta 2009. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda broj Gž:644/03 od 22. augusta 2006. godine.

8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena navedena presuda Okružnog suda broj Gž:644/03 od 22. augusta 2006. godine, s obzirom da je Vrhovni sud rješavajući po reviziji donio rješenje broj 118-0-Rev-07-000258 od 26. marta 2009. godine, pa je nesporno da je apelant navedenu presudu Okružnog suda primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 9. jula 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio rješenje Okružnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2218/09 (D. D.) | Sudska praksa | Aktio