Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3361/07 (Z. R.)
Odluka donesena 11. 11. 2009.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3361/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 11. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 11. novembra 2009. godine, u predmetu broj AP 3361/07, rješavajući apelaciju Zorana Ristića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zorana Ristića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Uvp-06-000288 od 10. oktobra 2007. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Zoran Ristić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnio je 10. decembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Uvp-06-
000288 od 10. oktobra 2007. godine.
2. Rješenjem Službe za stambene poslove Općine Tuzla (u daljnjem tekstu: Služba), broj 05-
02/1-23-3475/98 od 1. decembra 2004. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okolice Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 12-06/1-23-
1042/00 od 28 februara 2005. godine, potvrđeno je da je apelant član porodičnog domaćinstva umrle E.R. na stanu koji se nalazi u Tuzli, ulica Maršala Tita broj 145, sprat I, stan broj 4, te da mu pripada pravo na povrat istog.
3. Regionalna privredna komora Tuzla je protiv rješenja Ministarstva, broj 12-06/1-23-1042/00 od 28 februara 2005. godine, podnijela tužbu Kantonalnom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), koja je presudom, broj U-98/05 od 17. maja 2006. godine, odbijena kao neosnovana.
4. Rješavajući o zahtjevu Regionalne privredne komora Tuzla za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda, broj U-98/05 od 17. maja 2006. godine, Vrhovni sud je presudom, broj 070-0-Uvp-06-000288 od 10. oktobra 2007. godine, zahtjev uvažio i pobijanu presudu preinačio na način da je uvažio tužbu, poništio osporeno rješenje Ministarstva i rješenje Službe i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje.
5. Prema informacijama iz spisa predmeta, Služba je u ponovnom postupku donijela rješenje, broj 05-02/I-2-PS-23-3475/98 od 18. marta 2008. godine, kojim je apelantu potvrđeno svojstvo člana porodičnog domaćinstva umrle E.R. (njegove majke) i pravo na povrat predmetnog stana. Nakon što je rješenjem Ministarstva od 1. jula 2008. godine odbijena žalba izjavljena protiv rješenja Službe od 18. marta 2008. godine, Regionalna privredna komora Tuzla je protiv rješenja Ministarstva pokrenula upravni spor pred Kantonalnim sudom. Prema stanju spisa postupak pred Kantonalnim sudom je u toku.
6. Apelant smatra da je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;“
8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
9. U konkretnom slučaju pobijanom presudom Vrhovnog suda, broj 070-0-Uvp-06-000288 od 10. oktobra 2007. godine, uvažen je zahtjev Regionalne privredne komora Tuzla za vanredno preispitivanje presude, preinačena presuda Kantonalnog suda, broj U-98/05 od 17. maja 2006. godine tako što je uvažena tužba i poništena rješenja Ministarstva i Službe, te predmet vraćen na ponovno rješavanje. Ustavni sud primjećuje da je nakon ponovnog upravnog postupka Regionalna privredna komora Tuzla pokrenula upravni spor pred Kantonalnim sudom protiv rješenja Ministarstva od 1. jula 2008. godine, koji je još u toku, iz čega slijedi da je apelacija preuranjena.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović