Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-981/09 (F. S.)
Odluka donesena 11. 11. 2009.
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-981/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 11. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 11. novembra 2009. godine, u predmetu broj AP 981/09, rješavajući apelaciju Frane Spajića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Frane Spajića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Široki Brijeg, broj 008-0-Gž-09-000 004 od 2. februara 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Frano Spajić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Marko Kraljević, advokat iz Ljubuškog, podnio je 30. marta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 008-0-Gž-09-000 004 od 2. februara 2009. godine.
2. Apelant je sa Dubrovačkom bankom d.d. Mostar 30. oktobra 1997. godine zaključio ugovor o kreditu, te je zajedničkim sporazumom stranaka u zapisniku i pravosnažnim i izvršnim rješenjem Općinskog suda u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj I-79/97 od 5. novembra 1997. godine, određeno osiguranje potraživanja povjerioca prema apelantu kao dužniku zasnivanjem založnog prava na nekretnini apelanta.
3. Općinski sud je zatim, na prijedlog HYPO-ALPE-ADRIA-BANK d.d. sa sjedištem u Mostaru kao pravnim sljednikom Dubrovačke banke d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja), donio rješenje o izvršenju, broj 063-0-I-06-000099 od 18. decembra 2006. godine, kojim je odredio predloženo izvršenje na osnovu sporazuma stranaka utvrđenog u zapisniku Općinskog suda, broj I-
79/97 od 5. novembra 1997. godine.
4. Na trećem ročištu za javno nadmetanje održanom 4. novembra 2008. godine, predmetne nekretnine apelanta su prodate tražiocu izvršenja.
5. Općinski sud je zatim donio rješenje o dosudi, broj 063-0-I-06-000 099 od 28. novembra 2008. godine, kojim je odlučeno da se predmetna nekretnina apelanta dosuđuje tražiocu izvršenja, te je naloženo zemljišno-knjižnom uredu Općinskog suda da izvrši upis promjene vlasništva na predmetnoj nekretnini.
6. Rješenjem Kantonalnog suda, broj 008-0-Gž-09-000 004 od 2. februara 2009. godine, potvrđeno je rješenje o dosudi Općinskog suda, broj 063-0-I-06-000 099 od 28. novembra 2008. godine.
7. Apelant se žali da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
9. Ustavni sud zapaža da je osporena odluka donesena u izvršnom postupku, u kojem je na temelju izvršne isprave - sporazuma stranaka utvrđenog u zapisniku Općinskog suda, broj I-79/97 od 5. novembra 1997. godine, u cilju naplate novčanog potraživanja tražioca izvršenja, izvršena prodaja predmetne nekretnine. Prema tome, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, u smislu člana 6. Evropske konvencije.
10. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-
21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi „Službeni glasnik BiH“, broj 18/04 tačka 40) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94). Takođe, Ustavni sud je utvrdio da se izvršni postupak radi naplate novčanog potraživanja banke ne tiče utvrđivanja građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-1393/05 od 13. jula 2005. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
11. U konkretnom slučaju apelant je slobodno disponirao svojim građanskim pravima i obavezama, zaključivši navedeni sporazum sa bankom, a koji je bio izvršni naslov u postupku prodaje sporne nekretnine. Imajući u vidu navedeno, kao i principe izložene u ovoj odluci, Ustavni sud zaključuje da se predmetni izvršni postupak ne tiče utvrđivanja građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. Evropske konvencije, pa je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Apelant navodi da je osporenom odlukom povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelant svojom slobodnom voljom zaključio sporazum utvrđen u zapisniku Općinskog suda, broj I-79/97 od 5. novembra 1997. godine, kao izvršni naslov, kojim je zasnovao založno pravo na svojoj nekretnini, prihvatajući pravne posljedice koje iz toga proizilaze, kao i rizik da se iste nepokretnosti, od strane suda u izvršnom postupku, prodaju u cilju namirenja povjeriočevog potraživanja. Ustavni sud je već zaključio u tački 11. ove odluke da se predmetni izvršni postupak nije ticao određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, pa se apelantovi navodi u vezi povrede člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom (vidi, Ustavni sud, neobjavljena odluka broj AP-206/02 od 23. jula 2004. godine).
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović